Garić Rade: Nisu zatekli zarobljenike u Lukama

Rade Garić. Foto: Sud BiH

Svjedok Vlado Bjelanović kazao je da je u julu 1995. godine, kao pripadnik Vlaseničke brigade, upućen na liniju u Pribićevac kod Srebrenice, gdje je sa grupom saboraca dežurao kod određene komande. On je rekao da je tu na zadatku bio i Rade Garić sa svojom grupom ljudi.

On je kazao da su na liniji čuli da je vojska ušla u Srebrenicu i da su svi krenuli u Vlasenicu, koliko se sjeća, 13. ili 14. jula. Ispričao je da im je rečeno da se okupe kod škole u Lukama radi prebrojavanja i da su stigli kasno naveče, uključujući i Garića.

“Nikog nismo zatekli. Tu je bila jedna žena, valjda kuvarica, pitala treba li nekom nešto da pije, jede”, prisjetio se Bjelanović.

Na pitanje branioca Petka Pavlovića da li su u školi bili neki zarobljenici, svjedok je odgovorio da nisu.

“Ni govora. Nit sam ih vidio, nit je ko govorio”, rekao je Bjelanović, dodavši da u školi nije bilo ni druge vojske osim njih.

Prema njegovim riječima, tu su se zadržali deset do 15 minuta i krenuli su kamionom kućama negdje oko ponoći. Naveo je da je s njima bio i Garić.

Svjedok je kazao da ni kasnije nije čuo da su u školi bili neki zarobljenici, kao i da nema saznanja da je Garić nekome nešto loše uradio.

“On je i prije rata važio za čovjeka koji je samo mogao pomoći”, rekao je Bjelanović.

Tužilac Predrag Tomić u unakrsnom ispitivanju tvrdio je da je u školi te noći bio drugi interventni vod i da nije bila nijedna kuvarica, nego dva kuvara. Svjedok je kazao da to nije tačno i da on priča što on zna.

Jedna od tačaka optužnice tereti Garića da je 13. jula u školi u Lukama učestvovao u premlaćivanju zarobljenika iz Srebrenice. Njemu je na teret stavljen progon bošnjačkog stanovništva iz Vlasenice 1992. i Srebrenice 1995. godine – ubistvima, zatvaranjima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima i drugim djelima.

On je, prema optužnici, do polovine 1992. bio pripadnik rezervnog sastava policije u Vlasenici, a kasnije komandir Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Odreda “Drinjača”, odnosno Interventnog voda Vlaseničke brigade.

Na pitanja optuženog svjedok je odgovorio da je kod njega u šumi sjekao drva, te da su tu radili i Srbi i Bošnjaci. Ispričao je kako je jedne prilike s njim u sječi drva bio Rado Vuković i kako je na njega pala grana drveta koje je posjekao Goran Kovačević. Bjelanović je rekao da su Vukovića prevezli u bolnicu, ali da je preminuo.

Tužilac Tomić pitao je svjedoka da li zna da je Vuković svjedočio protiv Garića, na šta je Bjelanović odgovorio da ne zna. Kazao je da Garić nije bio prisutan kada je stradao Vuković.

Svjedok je potvrdio da je davao podršku Gariću na protestima kada je bio uhapšen i da su dobri prijatelji.

U unakrsnom ispitivanju je precizirao da se u septembru 1992. godine priključio jurišnom odredu u Vlasenici, odnosno da je bio u vojnoj policiji pri tom odredu.

Svjedoka je Odbrana ispitivala i o Avdi Deliću, kod koga je živio kao podstanar u Vlasenici prije rata. On je rekao da su on i Delić bili u odličnim odnosima, ali da su u proljeće 1992. i jedan i drugi otišli u svoja sela zbog napete situacije.

Bjelanović je kazao da Delića više nije vidio, a da je od njegove porodice čuo da je prešao iz Srebrenice u Lukavac, gdje je umro. On je rekao da se viđao s njegovom porodicom nakon rata i da je od njih kupio kuću, te da je sva njihova imovina bila sačuvana.

Nastavak suđenja je 6. aprila.