Analiza

Ignorisanje regionalnih ultradesničarskih grupa stvara sigurnosnu prijetnju

Protest srpske nacionalističke organizacije Obraz, arhiv. Foto: EPA/KOCA SULEJMANOVIC

Ignorisanje regionalnih ultradesničarskih grupa stvara sigurnosnu prijetnju

Dok u zemljama Evrope i SAD-u vlasti i sigurnosne agencije ultradesničarske organizacije proglašavaju najvećom sigurnosnom prijetnjom, u pet zemalja Zapadnog Balkana djelovanje ovih organizacija sa međunarodnim vezama za nadležne prolazi nezapaženo što predstavlja određeni rizik po društvo ovih zemalja u budućnosti, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

This post is also available in: English (English)

Dok su širom Prijedora ispisani simboli i nazivi ultradesničarskih organizacija koje su u nekim zemljama zabranjene, “Krv i čast” (Blood and Honour) i “Borba 18” (Combat 18) u Policijskoj upravi Prijedor su Balkanskoj istraživačkoj mreži (BIRN) rekli da nisu upoznati sa djelovanjem bilo kakvih desničarskih niti neonacističkih organizacija u ovom gradu.

“Imali ste skinheadse, pa ste imali naciste, imali ste navijače koji su djelimično skinheadsi ili nacisti, nacionalisti su uglavnom svi”, kaže Ćulibrk, dodajući kako vlasti i policija ove grupe i dalje ne prepoznaju.

Sličnim simbolima kao i u Prijedoru obiluju i zgrade u centru Mostara. Lokalna policija svjesna je grafita, ali nisu upoznati sa tim ko ih crta. Ranije istraživanje BIRN-a pokazalo je da iza najmanje jednog od niza napada na antifašiste stoje pripadnici ultradesničarske skinheads organizacije. Ali Ministarstvo unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona ih nije tako zvanično opisalo.

U svojoj informaciji o stanju sigurnosti u BiH, Ministarstvo sigurnosti je oslanjajući se i na obavještajne podatke, godinama upozoravalo na djelovanje ultradesničarskih organizacija. Uprkos tome, u Strategiji za prevenciju i borbu protiv terorizma, koja je dijelom posvećena suzbijanju svih vrsta nasilnog ekstremizma, prevencija i borba protiv desničarskog ekstremizma nije spomenuta.

Analiza BIRN-a pokazuje da strategije i akcioni planovi za borbu protiv nasilnog ekstremizma i terorizma na Zapadnom Balkanu ne prepoznaju desničarske organizacije, te u većini zemalja nedostaje zakon koji zabranjuje isticanje neonacističkih simbola. Izazivanje ili raspirivanje rasne mržnje je ipak krivično djelo kažnjivo zatvorom.

Nekažnjavanje isticanja desničarskih simbola

Simboli desničarskih grupa “Krv i čast” i “Borba 18” u Prijedoru. Foto: BIRN

Obilježja desničarskih organizacija, iscrtane svastike i drugi simboli mržnje nerijetko su vidljivi i u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. U Srbiji je Zakonom o zabrani manifestacija neonacističkih ili fašističkih organizacija i udruženja i zabrani upotrebe neonacističkih ili fašističkih simbola i obilježja propisano da će se zbog isticanja ovih simbola iz registra brisati registrovane organizacije i udruženja.

Zakonom je propisano i da će se novčanom kaznom kazniti građani i pravna lica koja ističu ove znakove.

Zakonskih zabrana za isticanje simbola mržnje u druge četiri zemlje Zapadnog Balkana nema, te su se tako početkom godine u sjevernomakedonskom gradu Bitola mogla vidjeti tri uništena plakata koja promoviraju prihvatanje LGBT populacije u društva. Preko njih su bile nacrtane svastike.

Prema Krivičnom zakonu Sjeverne Makedonije, izazivanje mržnje, razdora ili netrpeljivosti na nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj i drugoj diskriminacijskoj osnovi zločin je koji se kažnjava zatvorom od jedne do pet godina. Matthew Feldman, direktor Centra za razvoj radikalne desnice, za BIRN je kazao kako je u mnogim zemljama poput Francuske, Njemačke i Austrije zabranjeno nositi neonacističke simbole ili javno podržavati neonaciste, te da to pokazuje suprotstavljanje društva neonacizmu i simbolima povezanim sa holokaustom.

“To je simbolično i važno jer time pokazujete podršku etničkim i vjerskim manjinama. Pokazujete im kako su im u toj zemlji omogućena građanska prava, ali isto tako omogućavate policiji rad”, pojašnjava Feldman.

U Bosni i Hercegovini ranije je predlagan zakon o zabrani isticanja obilježja fašističkih organizacija kao i izmjene Krivičnog zakona kojim bi se zabranilo i kaznilo isticanje ultradesničarskih simbola, ali takvi prijedlozi nikada nisu prošli parlamentarnu proceduru na državnom nivou gdje je potrebna saglasnost predstavnika sva tri konstitutivna naroda.

Izostanak zakona o zabrani fašističkih obilježja je ideološki pogrešno interpretiran, i svaka bi se “zloupotreba simbola trebala krajnje objektivno – institucionalno sankcionirati”, smatra Dino Abazović, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

On kaže da je BiH povoljno tlo za razvoj desnih i krajnje desnih ideologija, ali da njihove eskalacije u javnosti i dalje nema, što ne umanjuje zabrinutost njihovog prisustva na ovom prostoru budući da se unutar takvog konteksta najčešće traži “žrtveni jarac”.

“Žrtveni jarac je najčešće manjina, stranac, najčešće neko ko se karakterizira drugim i drugačijim, ko ne pripada ovom prostoru. Samo je pitanje matrice kada će eventualno neko od ovih krajnje desnih aktera početi upirati prstom”, pojašnjava Abazović, dodajući kako jedna od ugroženih grupa bi mogli biti migranti koji prolaze rutom Zapadnog Balkana.

Dino Abazović, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Foto: BIRN

Potencijalno nasilje prema migrantima je, prema mišljenju Marije Srdić iz Antifašističke koalicije Srbije, već vidljivo u ovoj zemlji.

Kako pojašnjava, već su se pojavile “patrole koje ovih dana progone migrante i najavljuju svoje akcije čišćenja parka ispred Ekonomskog fakulteta”.

“Ovo društvo je zapravo ogrezlo u nasilju i loša posljedica tog dugogodišnjeg stanja je što više ne osjećamo gdje je taj prag, mi zapravo nismo osjetljivi na nasilje”, kaže Srdić, dodajući kako se krajnje desni ekstremizam u Srbiji otkriva na dva načina.

“Jedan je onaj koji se kreće – to su putevi koji su razgranati cijelom Europom. Ultradesničari u Srbiji, posebno oni s predznakom naci ili skinhead, svakako su dio šire europske priče u tom kontekstu. Ali ono što mislim da je za Srbiju značajno i veoma pogubno – to je desni ekstremizam sa srpskim predznakom”, pojašnjava Srdić.

U Albaniji stručnjaci nisu primijetili tako izražene i javne simbole kao u drugim zemljama poput Srbije ili BiH, ali stručnjaci sa kojima je razgovarao BIRN kažu da bi pojedinci i organizacije mogli da pokažu svoje lice usljed sve većeg broja migranata koji prolaze kroz ovu zemlju.

Gjergji Vurmo, direktor i viši istraživač u Institutu za demokraciju i posredovanje iz Tirane, kaže kako je studija koju su 2018. godine proveli ukazala kako u Albaniji postoji veliki potencijal za nereligiozni ekstremizam.

“Naime, gotovo jedna trećina do polovine Albanaca opravdavala bi akcije koje nadilaze granice zakona. To znači da postoji mnogo potencijala za populističke i narative protiv ‘establišmenta’, uključujući krajnje desničarske ideologije i grupe”, navodi Vurmo.

On je naglasio da se do sada u Albaniji u političkim ili drugim grupama nisu pojavili oni koji prihvataju krajnje desničarsku ideologiju.

Identificirane krajnje desničarske grupe neometano djeluju


Marija Srdić, Antifašistička koalicija Srbije. Foto: BIRN

Prema istraživanju “Gde živi ekstremizam?”, u Srbiji djeluju 23 krajnje desničarske grupe. Jedna od tih organizacija je i “Krv i čast” čiji se grafiti mogu vidjeti i u Prijedoru u BiH.

Kako pojašnjava Srdić, ova grupa je dio velike međunarodne grupe “Krv i čast”, te uglavnom djeluje u Beogradu i Novom Sadu.

Grupa najčešće djeluje online, a karakteristika njenog djelovanja u Srbiji je organiziranje koncerata za sljedbenike. Posljednji je bio najavljen u oktobru 2020. godine, ali je nakon reagovanja Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) otkazan.

Ovakav koncert je prošle godine najavljen na blogu koji promovira ideologiju i aktivnosti “Krvi i časti” i u Republici Srpskoj. Novinari BIRN-a nisu mogli utvrditi da li se koncert i održao.

Srdić kaže kako je istraživanje iz 2018. godine dalo zabrinjavajuću sliku u kojoj djelovanje krajnje desničarske scene u Srbiji ostaje nekažnjeno. Razlika između događaja iz stvarnog života i onih koji su kažnjeni ostavlja utisak da vlasti okreću glavu, dok većina tužilačkih postupanja ostaje u fazi pretkrivičnog postupka ili pak prijave bivaju odbačene.

“Takvim delovanjem – ili, bolje rečeno, odsustvom delovanja – krivična dela ostaju nekažnjena, a društvu se šalje opasna poruka da je širenje rasne, nacionalne, verske mržnje prihvatljivo, a takva ponašanja ‘normalna’’, kaže Srdić.

Nakon terorističkog napada na džamiju u novozelandskom gradu Christchurch 2019. godine, djelovanje “Krvi i časti” te “Borbe 18” je zabranjeno u Kanadi, dok je djelovanje organizacije “Borba 18” početkom 2020. godine zabranjeno i u Njemačkoj.

Kako kaže Srdić, “Krv i čast”, “Borba 18” i preostale grupe ne predstavljaju sve krajnje desničarske organizacije, budući da sve nisu ni detektovane.

“To je vjerovatno vrh ledenog brijega, to su oni koji su u javnosti najvidljiviji. Jedan deo njih su registrirane nevladine organizacije ili udruženja građana koja imaju svoju registraciju. Dakle, oni su legitimna a vrlo često i podržana organizacija ili organizacije od strane različitih vrsta fondova i institucija domaćih i stranih, i oni za svoje aktivnosti dobijaju takozvanu legitimnu podršku”, kaže Srdić.

Službeno zabranjene, ali i dalje djeluju


Članovi ultradesničarske grupe “Obraz” na protestima. Foto: EPA/SASA STANKOVIC

U Srbiji je 2011. i 2012. godine Ustavni sud zabranio djelovanje dviju desničarskih organizacija “Obraz” i “Nacionalni stroj”.

Ipak, “Obraz” je nastavio da postoji, nakon što je djelimično izmijenio naziv, a 2019. godine je i zvanično registrovan.

Republičko javno tužilaštvo je 2011. godine tražilo i zabranu “Srpskog narodnog pokreta 1389” iz Beograda i Udruženja građana SNP “Naši” iz Aranđelovca, ali je Ustavni sud to odbio.

Istaknuti član ovog pokreta bio je Miša Vacić, koji će desetak godina kasnije postati dio zvanične političke scene u zemlji. U kratkom periodu 2016. godine Vacić je bio zaposlen u Vladi Srbije – objavio je da radi kao savjetnik u vladinoj Kancelariji za Kosovo i Metohiju, ali je taj angažman ubrzo okončan. Krajem 2017. godine formirao je Srpsku desnicu, od kada aktivno učestvuje kako na izborima na republičkom nivou, tako i na izborima za neke lokalne skupštine. Na izborima 2020. godine njegova stranka nije prešla cenzus.

Vacić je u oktobru 2020. godine pokušao da prekine otvaranje izložbe dokumenata sa suđenja u predmetu tuzlanska Kapija, ali je posle kraćeg incidenta napustio skup.

U Crnoj Gori je u maju 2016. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo nacionalističku organizaciju pod nazivom “Ravnogorski pokret” zbog njene radikalne ideologije ukorijenjene u četničkom pokretu iz Drugog svjetskog rata.

Ministarstvo je objasnilo da program Ravnogorskog pokreta podriva Ustav zemlje, zbog mržnje prema nacionalnim manjinama.

“Oni zagovaraju ideologiju koja predstavlja prijetnju nezavisnosti, suverenitetu i ustavnom poretku Crne Gore. To predstavlja prijetnju javnom miru, redu i moralu”, navedeno je iz Ministarstva.

Ovakva odluka je donesena nakon žalbe nevladine organizacije Građanski savez, koja je naglasila da je Ravnogorski pokret povezan sa fašističkom ideologijom iz Drugog svjetskog rata “poznatom po mržnji i ratnim zločinima protiv nacionalnih manjina i partizanskog pokreta”.

Četnički vođa Dragoljub Draža Mihailović osuđen je na smrt 1946. godine zbog veleizdaje i saradnje sa nacističkom Njemačkom, ali ga je Viši sud u Beogradu rehabilitovao 2015. godine.

Miloš Vukanović iz podgoričkog Centra za građansko obrazovanje je kazao kako četnički pokret ima snažno naslijeđe u Crnoj Gori, uprkos zabranama Vlade. Istakao je da je zabrana takvog kretanja normalna za građansko društvo poput Crne Gore.

“Iako je registracija četničkog pokreta zabranjena, njegove aktivnosti nisu suštinski suzbijene. Četnički pokret i druge slične organizacije sve agresivnije šire svoje ideale. Tokom protekle decenije razvili su čitavu mrežu aktivnosti”, rekao je Vukanović za BIRN.

Pojedinci i partije iz sadašnje vladajuće koalicije, poput Nove srpske demokratije, ranije su prisustvovali ravnogorskim okupljanjima.

Prisustvo krajnje desničarskih organizacija prijetnja društvu

Novinar i sigurnosni stručnjak Aleksandar Srbinovski kaže kako neželjeni trendovi prodiru i u Sjevernu Makedoniju, ali da se ne mogu uporediti sa susjednim zemljama gdje su krajnje desne skupine sastavni dio određenih društvenih grupa.

“Međutim, čak i u takvim okolnostima, neonacizam često djeluje i biva dijeljen unutar vlastite baze pristalica”, kaže Srbinovski.

“Što se tiče ideologije makedonskih i albanskih neonacista u zemlji, ona se uglavnom identifikuje sa dominantnim karakteristikama (njemačkog) neonacizma. Ovisno o tome jesu li ove grupe makedonske ili albanske, ističu se ekstremnom mržnjom prema susjednim narodima i Romima i šire ideje o ‘čistoj Makedoniji’ ili ‛Iliridi’ [odvojenoj albanskoj teritoriji u okviru Sjeverne Makedonije]”, objašnjava Srbinovski.

U Strategiji za borbu protiv terorizma Sjeverne Makedonije, kao ni u drugim strategijama za borbu protiv terorizma u zemljama Balkana, ne spominju se krajnje desničarske organizacije.

Izvještaj Prevexa, projekta koji finansira EU, sačinjen od zemalja članica EU i zemalja regije, naveo je kako su međunarodni akteri ohrabrivali vladine institucije Srbije da u strateškim dokumentima navedu i desničarski ekstremizam, ali to nije imalo rezultata.

Strategije za borbu protiv terorizma u zemljama Zapadnog Balkana kao najveću prijetnju prepoznaju takozvanu Islamsku državu i Al-Qaidu, odnosno pojedince i grupe inspirirane njihovim ideologijama.

Prema izvještaju Izvršne direkcije odbora za borbu protiv terorizma pri Ujedinjenim narodima ekstremni desničarski terorizam pretežno pogađa Australiju, Evropu i Sjedinjene Američke Države. Desničarske organizacije su drugačije u odnosu na ISIL i Al-Qaidu, te koriste različite obrasce nasilja, navodi se u izvještaju.

Ovaj Izvještaj naglašava da je u Njemačkoj krajem 2019. godine identificirano više od 32.000 desničarskih ekstremista, u kojoj je početkom 2020. godine zabranjena organizacija “Borba 18”, koja je prethodno u Kanadi, zajedno sa organizacijom “Krv i čast”, proglašena terorističkom.

Velika Britanija je na listu terorističkih organizacija uvrstila četiri desničarske organizacije.

Kongres SAD-a je utvrdio kako su bijeli supremacisti i drugi krajnje desni ekstremisti najznačajnija prijetnja terorizma u SAD-u.

Prema Izvještaju Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), od januara do augusta 2020. godine, većinu terorističkih napada u ovoj zemlji su počinili bijeli supremacisti i ekstremisti nasilne krajnje desnice.

“Krajnje desničarski teroristi su počinili 67 posto napada, dok su krajnje ljevičarski teroristi počinili 20 posto ukupnih napada”, navodi se u Izvještaju CSIS-a.

Oliver Spasovski, ministar unutrašnjih poslova Sjeverne Makedonije, kaže kako u regionalnom kontekstu prisustvo ekstremnih skupina predstavlja stvarnu opasnost.

“Bez obzira na njihovu političku, ideološku ili vjersku pozadinu, prisustvo ekstremnih pojedinaca i grupa, te širenje radikalnih stavova i ideja u regiji ukazuje na stvarnu opasnost od počinjenja djela nasilja s elementima terorizma”, navodi Spasovski za BIRN.

Matthew Feldman govori kako su desničarske grupe potencijalna nasilna prijetnja svakom društvu.

“Ove grupe mogu napasti bilo koga, ali oni koji su uvijek ciljna skupina su etničke i vjerske manjine u jednoj zemlji, ili seksualne manjine ili ljevičari”, kaže Feldman.

Ovaj članak nastao je uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost BIRN-a i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Hedayahe.

    Nermina Kuloglija


    This post is also available in: English (English)