Rade Vlasenko. Foto: BIRN BiH
Vlasenko, koji je pravosnažno oslobođen optužbe da je u ljeto 1992. godine iz logora “Trnopolje” izveo na prinudni rad trojicu civila bošnjačke nacionalnosti, od kojih je jedan ubijen, tužio je ranije Bosnu i Hercegovinu za naknadu štete u iznosu od 20.000 konvertibilnih maraka (KM) zbog devet dana koje je proveo u pritvoru te mjera zabrane.
Na ročištu pred Upravnim odjeljenjem Suda BiH, Vlasenko je pojasnio da je uhapšen u junu 2014. godine, te da je te prilike morao popiti dvije tablete za smirenje. Istakao je i da su mu nakon pritvora bile određene mjere zabrane kretanja, a policija ga je obilazila najmanje jednom dnevno.
Nakon izvjesnog vremena, kazao je, on se određeni period svako jutro javljao policiji.
Na upit pravnog zastupnika Siniše Dakića kako se hapšenje i cjelokupni postupak odrazio na njega, Vlasenko je odgovorio da je uticao na njegove porodične i prijateljske odnose.
“Više nemam ni kolega, ni društva, ni rodbine. Niko ne dolazi još ni danas. Ne mogu više biti s ljudima i družiti se”, rekao je Vlasenko, dodavši da je i medijsko izvještavanje tokom njegovog sudskog postupka uticalo na njega, te da su komšije od njega okretale glavu.
Vlasenka je Apelaciono vijeće Suda BiH nakon obnovljenog suđenja, u martu prošle godine, pravosnažno oslobodilo krivice. Apelaciono vijeće je utvrdilo da Tužilaštvo nije dokazalo da je Vlasenko počinio djelo za koje se teretio.
Do obnavljanja suđenja je došlo nakon što je Apelaciono vijeće potvrdilo dio prvostepene presude kojom su Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin oslobođeni krivice za zločine počinjene u Prijedoru, dok je u vezi s odbijajućim dijelom iste odluke koji se odnosi na Vlasenka naloženo novo suđenje.
Na ovom ročištu vještak medicinske struke Abdulah Kučukalić, ostavši pri svom nalazu i mišljenju, kazao je da je obavio pregled Vlasenka te, između ostalog, procijenio duševnu bol po intenzitetu i dužini trajanja.
Na Dakićev upit zašto je procijenio da je Vlasenko trpio duševnu bol blagog intenziteta u trajanju od tri mjeseca, a ne tokom čitavog postupka, Kučukalić je odgovorio da je duševnu bol procijenio na osnovu dijagnosticiranog privremenog duševnog poremećaja.
“Duševna bol je vezana za psihički poremećaj, a ne koliko je neko bio izložen dužini stresnog događaja”, rekao je Kučukalić.
Advokat Dakić je odustao od saslušanja svjedoka Gorana Kojića, nakon čega je okončan dokazni postupak, a stranke su iznijele svoje završne riječi.
Dakić je naglasio kako smatra da je nesporno utvrđeno da je Vlasenko pretrpio duševnu bol zbog povrede ugleda, časti, slobode i ličnosti, te predložio da Sud usvoji tužbeni zahtjev.
Fahreta Delić iz Pravobranilaštva BiH je istakla da Sud treba posebno obratiti pažnju na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kod ocjene visine naknade iz razloga što Vlasenko ne posjeduje medicinsku dokumentaciju, te da je proveo u pritvoru “samo devet dana”.
Kada su u pitanju mjere zabrane, Delić smatra da one ne mogu uticati na visinu naknade.
Sud BiH je 2017. godine, u drugom predmetu, Radeta Vlasenka i Dragu Končara pravosnažno oslobodio optužbi da su 1992. počinili zločin protiv čovječnosti na području Prijedora.
Odluku o tužbenom zahtjevu Sud će donijeti u zakonskom roku.
