Đorđe Ristanić. Foto: BIRN BiH
Obren Marković je ispričao kako je radio u vojnom odsjeku za popunu i mobilizaciju vojske Jugoslovenske narodne armije (JNA), te da je od kraja 1991. godine bio smješten u kasarni u Brčkom.
Pojasnio je da je mobilizacija u ovom gradu vršena po planu prije početka rata, ali i nakon, dodavši da je 3. maja 1992. godine izdata naredba od Radovana Karadžića za opću mobilizaciju.
“Ulogu predsjednika Opštine od maja preuzima gospodin Đorđe Ristanić”, rekao je Marković i dodao da civilne vlasti nisu inicirale, davale uputstva ili učestvovale u provođenju mobilizacije.
Također je negirao da je optuženi imao kontakt s njim lično ili njegovim nadređenim u vezi s mobilizacijom stanovništva.
Marković je pojasnio da su se civilne vlasti obraćale njegovom odsjeku i tražile da se jedan broj ljudi angažuje u čišćenju grada, kao i da se određeni broj rasporedi u firme kako bi se zaštitile od pljačkanja.
Svjedok je kazao i da je 3. maja 1992. godine vidio kada je u kasarnu došla jedna jedinica iz Bijeljine, ali da na njihovom dočeku nije vidio optuženog. Dodao je i da nije vidio optuženog da dolazi kod njegovog nadređenog u kasarnu.
Marković je naglasio kako su paravojne jedinice u Brčkom pravile probleme i pljačkale, te da je čak i njegov odsjek imao problema zbog ovih jedinica.
U maju 1992. godine u kasarnu su, prema svjedoku, neki civili dovedeni, a neki su sami došli bježeći od granatiranja, te su se zadržali sedam do osam dana. Prema njegovim saznanjima, oni su otišli “na slobodnu teritoriju”.
“Čuo sam da se formirala ‘Luka’ kao zatvor, kasnije se zvao logor. Čuo sam da je u tom logoru bilo ubistava i da su zatvarni Muslimani i Hrvati”, rekao je svjedok.
Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
Svjedok Ljubiša Lazić je ispričao da je 1992. bio načelnik Centra za obuku vojske u Bijeljini, te da Ristanić nije dolazio u ovaj Centar od aprila iste godine.
On je ispričao kako je oko 100 polaznika ovog centra, zajedno sa Ljubišom Savićem Mauzerom, otišlo u Brčko 3. maja 1992. godine.
Lazić je naglasio da ga je 20. maja 1992. zvao Savić da dođe kao ispomoć, što je i učinio sa oko 60 polaznika obuke.
Svjedok je pojasnio da su u tom trenutku oni bili rezervne snage, te su imali zadatak da intervenišu ukoliko dođe do pucanja linije.
“Ja sam u tom periodu u Brčkom tretiran kao Ljubišin zamjenik, bez ikakvog postavljenja”, rekao je Lazić, dodavši da mu nije poznato da je Ristanić imao kontakta s Mauzerom.
Svjedok je kazao da je čuo da je bilo protjerivanja bošnjačkog stanovništva prije njegovog dolaska, kao i da je tek 1993. godine čuo da je “Luka” bila zatvor. Dodao je i da su u Brčkom postojale paravojne jedinice.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je negirao da je on s polaznicima Centra za obuku učestvovao u pretresu osoba i objekata.
Suđenje će se nastaviti 28. oktobra.
