Članak

Analiza odbijene optužnice protiv Marčetića: Tužilaštvo BiH bez dokaza o osnovanoj sumnji

28. Marta 2020.13:07
Sud Bosne i Hercegovine odbio je da potvrdi optužnicu protiv Jugomira Marčetića, koja je podignuta krajem prošle godine, jer priloženi dokazi ne dovode osumnjičenog u vezu sa zločinom, svjedoci ga ne spominju kao počinioca, a pojedini oštećeni nisu ni saslušani, navodi se u rješenju o odbijanju optužnice.

Sutkinja za prethodno saslušanje Mira Smajlović je u rješenju o odbijanju optužnice, koje je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) dostavljeno iz Suda BiH, navela da dokazi koji su priloženi uz optužnicu ne upućuju na zaključak o postojanju ni osnovane sumnje da je Marčetić počinio djela koja su opisana u optužnici, a što predstavlja osnovni uslov za njeno potvrđivanje.

Optužnicu podignutu 30. decembra 2019. koja je Jugomira Marčetića teretila za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, Državni sud odbio je potvrditi sredinom januara 2020. godine.

Prema navodima optužnice, Marčetić je od 23. do 28. jula 1992. u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije usmjerenog protiv bošnjačkog stanovništva sela Zecovi kod Prijedora, zajedno s drugim licima, učestvovao u progonu, ubistvima, mučenju i seksualnom zlostavljanju.

Ova optužnica jedna je u nizu od četiri optužnice za ratne zločine koje je Sud BiH odbio potvrditi, vrativši ih na doradu zbog manjkavosti.

Ubistva za koja ga svjedoci ne okrivljuju
Prva tačka optužnice je Marčetića teretila za učešće u progonu civila bošnjačke nacionalnosti s područja sela Zecovi i drugim nečovječnim djelima. Prema odbijenoj optužnici, on je učestvovao u progonu civila, deportaciji te njihovim prisilnim nestancima na način da je razdvajao muškarce od žena i djece, tjerajući civile da idu na zborno mjesto, odakle su transportovani u logore “Trnopolje”, “Omarska” i “Keraterm”.

Sud BiH je ovu tačku odbacio jer se ne navode nikakve konkretne radnje Marčetića koje bi činile osnov za njegovo optuženje.

“U vezi navedene tačke, Sud podsjeća da se radnja progona veže za djela koja čine osnovu zločina, a način na koji je koncipirana tačka optužnice u sebi ne sadrži inkriminaciju djela, već samo redoslijed radnji koje bi eventualno mogle poslužiti kao uvod u pojedinačne inkriminisane radnje osumnjičenog. (…) U konkretnom slučaju nedostaju konkretne radnje osumnjičenog”, stoji u rješenju sutkinje Smajlović.

Prema drugoj tački optužnice, Marčetiću su na teret stavljena ubistva 12 civila bošnjačke nacionalnosti. Sud BiH, kako je navedeno u rješenju, na osnovu saslušanih svjedoka nije mogao utvrditi postojanje osnovane sumnje da je Marčetić počinio ovo djelo. Osim toga, navodi se da svjedoci kao izvršioca ovog djela imenuju Duška Zorića, protiv kojeg je u drugom predmetu i potvrđena optužnica za identične radnje.

Trenutno se Zoriću, zajedno s još 12 osoba, sudi pred Sudom BiH za zločin protiv čovječnosti počinjen u selu Zecovi. Predmet je u fazi izvođenja dokaza Odbrana.

Treća tačka optužnice Marčetića tereti za učešće u mučenju i seksualnom zlostavljanju dvije osobe – R.B. i E.B.

Prema rješenju Suda, svjedokinja R.B. u iskazu nije navela niti jedno ime vojnika koji su je zlostavljali, a u odnosu na optužbe za seksualno zlostavljanje E.B., Sud primjećuje da nisu opisane radnje zlostavljanja, a ova osoba nije ni saslušana na ove okolnosti.

U odnosu na četvrtu tačku optužnice, u kojoj se opisuje zlostavljanje svjedokinje F.B., Sud BiH je pojasnio da se optuženi ne dovodi u vezi sa zločinom.

Svjedokinja F.B., kako stoji u odluci, navela je da joj je nepoznati vojnik počupao minđuše iz ušiju, a kada se minđuša nije otkopčala, isti vojnik joj je rasjekao uho, te ju je Radovan Grbić nožem posjekao po vanjskom dijelu desne podlaktice, gdje je jedan vojnik “pritisnuo cigaru”, galameći i tražeći novac, zlato i oružje.

“Uvidom u iskaz ove svjedokinje, jasno se može utvrditi da je svjedokinja poznavala Jugomira Marčetića, s obzirom da je išao u školu s njenim sinom i da je istog navela kao jedno od lica koja je kasnije vidjela pred svojom kućom, a ne u odnosu na događaj opisan u ovoj tački optužnice”, stoji u rješenju o odbijanju.

Prijedor. Izvor: BIRN BiH

 

Optužnica bez saslušanja oštećenih svjedokinja
Marčetića je optužnica teretila i da je, zajedno s drugim licima, fizički i seksualno zlostavljao svjedokinju Z-9. Nakon uvida u iskaz ove svjedokinje, Sud je utvrdio da ona ne identifikuje nijedno lice kao izvršioca djela i ne zna da li bi danas mogla prepoznati vojnika koji ju je silovao.

“Na osnovu ovakvog iskaza svjedoka koji je jedini očevidac događaja, ali i činjenice da nema drugih dokaza na okolnosti ovog događaja, Sud nije mogao izvesti zaključak o postojanju osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo iz ove tačke optužnice”, navodi se u rješenju.

Šesta tačka optužnice je Marčetića teretila da u julu 1992. godine, zajedno s drugim pripadnicima vojno-policijskih snaga, dolazio u podrum kuće Sejfe Čauševića, odakle je s drugim osobama odvodio žene, koje su seksualno zlostavljane na spratu i ispred kuće.

“Sud je izvršio uvid u iskaze svjedoka Z-20, Z-22, Z-18, kao i druge dostavljene dokaze, na osnovu kojih nije mogao utvrditi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio opisane radnje, jer osumnjičenog niti jedan od saslušanih svjedoka ne spominje”, navodi se u rješenju.

Osim toga, kako je navedeno, svjedoci Z-20 i Z-22 – koji su, prema optužnici, žrtve seksualnog zlostavljanja – uopšte nisu svjedočili na ove okolnosti, dok osobe S.H., E.Č. i E.Ć. nisu saslušane.

Sedma tačka optužnice teretila je Marčetića da se, zajedno s drugim nepoznatim osobama nalazio ispred kuće Čauševića, u kojoj je nepoznati vojnik maltretirao Z-18 i njenog brata, a potom im naredio da idu u podrum. Nakon toga, njihovu majku je zadržao u sobi, a kada se vratila, bila je uplakana, raščupana, a Z-18 pretpostavlja da je bila silovana. Osumnjičenom se stavlja na teret da je zločin ovog vojnika prikrio.

U rješenju je navedeno da je Sud izvršio uvid u iskaz Z-18, s obzirom da majka i brat nisu saslušani, te zaključio da Z-18 ne identifikuje izvršioce ovog djela, a nema drugih dokaza. Iz tih razloga, Sud nije mogao zaključiti da je osumnjičeni počinio ovo krivično djelo.

Odluka o odbijanju optužnice donesena je 14. januara ove godine, a Tužilaštvo BiH je imalo jedan dan da podnese žalbu, ali iz ove institucije nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH o ovom predmetu.

Loše istrage i optužnice
Osim ove optužnice, koja je odbijena, Sud BiH je u toku prošle godine odbio potvrditi još četiri optužnice za ratne zločine, vrativši ih na doradu zbog manjkavosti, o čemu je BIRN BiH ranije pisao. Misija OSCE-a u izvještaju “Upravljanje predmetima ratnih zločina”, koji je objavljen prošle godine, također je zabilježila pad kvaliteta optužnica.

OSCE je naveo da Sud BiH posljednjih godina vraća značajan broj optužnica na doradu, ukazujući da je potreban određeni nivo poboljšanja kako bi optužnice bile u skladu sa zakonom i bile podobne za potvrđivanje. Misija je uočila da se razlozi za vraćanje optužnica odnose posebno na izostavljanje ključnih dijelova koji bi se odnosili na pravnu kvalifikaciju djela ili podnošenje dokaza koji potkrepljuju navode optužnice.

U analizi “Pravosuđe u BiH: Stanje i perspektive”, koju je u saradnji s Transparency Internationalom krajem prošle godine uradio sudija Branko Perić, navodi se da zbog ispunjavanja normi dolazi do “proizvodnje optužnica, pri čemu je cilj dobra statistika, a ne kvalitetan i odgovoran rad”.

Iz Tužilaštva BiH nisu odgovorili na zahtjev za komentar na odluku Suda da odbije optužnicu protiv Marčetića niti na dodatni upit BIRN-a BiH o žalbi Tužilaštva na ovo rješenje i konačnom rješenju o ovoj optužnici.

Emina Dizdarević