Tužilaštvo BiH i ove godine ima manji broj optužnica nego tužilaca za ratne zločine

Tokom 2019. godine, 27 državnih tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina podiglo je 17 optužnica do 29. decembra. Njima su optužene 32 osobe, u odnosu na nešto više od 60 osoba koje su optužene 2018. godine.

Od 17 podignutih optužnica, tri su proslijeđene entitetskim sudovima, a četvorica optuženika Tužilaštva BiH su za sada nedostupna bosanskohercegovačkim pravosudnim organima.

Advokatica Vasvija Vidović je za BIRN BiH kazala da se zadnja dva dana u godini može očekivati još optužnica, jer je to bila dosadašnja praksa, da se optužnice podižu u zadnjih nekoliko dana godine.

“Ima još uvijek mnogo masovnih zločina, pogotovo na području istočne Bosne, čiji izvršioci nisu optuženi, a postoji solidna dokumentacija o tome. Kao neko ko se dugo bavi ratnim zločinom, očekujem da se ovi predmeti uzmu u rad, a ne da se veliki kapaciteti Državnog tužilaštva koriste za manje obimne zločine i manje značajne po rangu izvršilaca”, kaže Vidović, dodajući da Tužilaštvo BiH podiže malo optužnica protiv “osoba koje su bile visoko pozicionirane u ratu”.

Sud Bosne i Hercegovine je tokom 2019. donio 24 pravosnažne presude, osudivši 33 osobe na 318 godina zatvora za ratne zločine. Za trojicom pravosnažno osuđenih Interpol je raspisao potjernice. Prvosnažno je oslobođeno 12 osoba u deset predmeta.

Predstavnici udruženja žrtava i logoraša ističu svoje nezadovoljstvo radom Tužilaštva BiH u 2019. godini.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”, kaže da žrtve nisu zadovoljne brojem podignutih i potvrđenih optužnica u 2019. godini, posebno kada je riječ o djelima ratnog silovanja i seksualnog zlostavljanja, te drugim gdje su svjedokinje očevici ubistava.

Karlo Marić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH, navodi kako razdvajanje jednog predmeta na više optužnica odugovlači procese.

“Što vrijeme više prolazi, sve više ljudi gubi nadu da će pravda biti dostignuta. Biologija čini svoje, ljudi umiru a da nikada nisu ni stigli do suda”, kaže on.

U izmijenjenoj Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, koja nije usvojena tokom 2019. godine, navedeno je da u Tužilaštvu BiH postoji više od 550 neriješenih predmeta s više od 4.500 poznatih počinilaca i isto toliko predmeta u kojima počinilac nije poznat.

Godina bez optužnica za Srebrenicu

Najviše optužnica i ove godine, kao i prethodnih, kako je BIRN BiH ranije pisao, podignuto je u decembru – šest, dok su u ostalim mjesecima podizane po jedna ili dvije optužnice.

Državno tužilaštvo ove godine nije optužilo niti jednu osobu za genocid počinjen u Srebrenici.

“Činjenica da nije podignuta nijedna optužnica za genocid u Srebrenici jeste najbolji dokaz da je fokus Tužilaštva na manje masovnim zločinima i manje odgovornim osobama za ratne zločine”, kaže Vidović.

Većina optužnica podignuta je protiv jedne osobe. Dvije optužnice se odnose na dva optužena. U dva predmeta optuženo je sedam, odnosno osam osoba.

Prva optužnica podignuta 2019. godine ujedno je i optužnica protiv najviše optuženih. Suđenje je u aprilu počelo Ibrahimu Puriću i ostalima za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i za ubistva dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza u zimu 1993. godine.

Optužnice protiv nedostupnih osoba

Četvorica optuženih za ratne zločine u 2019. godini nisu bili dostupni pravosudnim organima BiH. Dvojica optuženih su u Srbiji, jedan u Kanadi, a četvrta osoba je Milan Lukić, koji se već petu godinu nalazi u zatvoru u Estoniji, na izdržavanju doživotne kazne koju mu je izrekao Haški tribunal za zločine počinjene u Višegradu.

Iz Tužilaštva BiH je saopćeno da su nakon ispitivanja u svojstvu osumnjičenog ispunjeni posljednji procesni uvjeti za podizanje optužnice protiv Lukića za zločine nad putnicima otetim iz voza u Štrpcima (općina Rudo) u februaru 1993. godine. U saopćenju nije navedeno kada i gdje će mu biti suđeno.

“Milan Lukić je dobio doživotnu kaznu zatvora i ne vidim uopšte šta je svrha jedne takve optužnice. Ne kažem da ne treba da se vodi postupak, ali smatram da su se ti resursi mogli usmjeriti za istraživanje nekih drugih zločina na području Višegrada, koji su isto tako ozbiljni i masovni, na području Goražda, Kalinovika, Foče i uopšte ratnih područja istočne Bosne i, na kraju, Bratunca i Srebrenice 1992. godine”, kaže Vidović, pojašnjavajući da bi Tužilaštvo moralo dati prioritet i usmjeriti svoje kapacitete i velike resurse na osobe koje nisu do sada procesuirane.

Pravosudnim organima su nedostupni i Jovan Kušić zvani Joja i Branislav Vuković zvani Bato, nekadašnji pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, koje Tužilaštvo BiH tereti za učešće u nezakonitom zatvaranju, mučenju, zlostavljanju i premlaćivanju bošnjačkih civila zatvorenih u fiskulturnoj sali Doma kulture na Palama. Iz Tužilaštva BiH je navedeno da je Kušić nastanjen u Srbiji, a Vuković u Kanadi.

Nedostupan pravosuđu BiH je i Milojko Kovačević, koji je nastanjen u Srbiji a optužen je za zločine počinjene na području Višegrada. Kovačević, nekadašnji pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Višegrad, počinio je, prema optužnici, prisilno odvođenje, mučenje, zlostavljanje i premlaćivanje civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Donje Veletovo.

Bakira Hasečić i Karlo Marić upozoravaju na vrijeme i dugotrajnost procesa zbog kojeg mnoge žrtve neće dočekati pravdu. Hasečić kaže da žrtve, svjedoci, ali i optuženi umiru, ali je zabrinuta i zbog optužnica protiv nedostupnih i nižerangiranih osoba, govoreći da i “oni koji nisu bili nedostupni, kada budu optuženi, traže utočište u susjednim zemljama u kojima imaju državljanstva”.

U 2019. godini zbog smrti je obustavljen postupak protiv Milana Bogdanovića, koji je prvostepenom presudom Suda BiH oslobođen optužbi za zločine počinjene na području Srebrenice.

Advokat Miodrag Stojanović, govoreći o dugotrajnosti postupaka, kaže da je održano manje ročišta nego ranijih godina i da je odnos Suda BiH prema stranama u postupku o njihovim zahtjevima liberalniji i tolerantniji, što je, prema njemu, doprinijelo i dugotrajnosti postupaka, pored optuženih, koji sve češće obolijevaju.

“Sve češće se kao vještaci pojavljuju ljekari koji treba da se izjasne da li se nekom od optuženih može suditi i da li taj optuženi može prisustvovati suđenjima. To može biti objektivni rezultat godina u kojima se ti optuženi nalaze ili je to rezultat ipak jednog liberalnijeg odnosa Sudskog vijeća prema takvim procesnim situacijama, ali moj konkretni utisak jeste da je to malo usporilo u pogledu i suđenja i broja sudećih dana, a time i do donošenja meritornih odluka”, smatra Stojanović.

Tri optužnice Državnog tužilaštva za ratne zločine Sud BiH nije potvrdio. One su, kao manje složene, proslijeđene na entitetske sudove.

Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu proslijeđena je optužnica protiv Milenka Gojgolovića za silovanje u Vlasenici, a Okružnom sudu u Trebinju optužnica protiv Gorana Govedarice za zlostavljanje jednog i ubistvo drugog civila bošnjačke nacionalnosti u Gacku. Treća optužnica prebačena je na Kantonalni sud u Goraždu i njome se Lazar Mutlak tereti za silovanje i seksualno zlostavljanje Bošnjakinje u ovom gradu.

Iako je broj optužnica manji iz godine u godinu, glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić je u nedavnom intervjuu za BIRN BiH kazala da je zadovoljna brojem optužnica. U momentu vođenja intervjua bilo je podignuto 12 optužnica. Tužilaštvo je 2017. podiglo 38 optužnica, godinu kasnije 27, a ove godine, do dana objave analize, tek 17 optužnica.

“Ni u kom slučaju naši rezultati nisu poražavajući, nego veoma ohrabrujući… Tužilaštvo BiH na kraju svake godine uradi najsloženije predmete iz svih oblasti, kako ratnih zločina, tako i organizovanog i privrednog kriminala, korupcije i terorizma. Međutim, potrebne su duge i teške istrage da bi se došlo do optužnice… Do kraja godine planirano je da će ih biti otprilike onoliko koliko je bilo i prošle godine”, rekla je Tadić.

Stojanović kaže da svaki tužilac ima normu, koje je dužan da se pridržava, i da je na Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) da cijeni da li je s razlogom ili bez razloga ispoštovana ili nije.

“Imam utisak da se u posljednjih mjesec dana kod dosta tužilaca stvara nervoza, da pokušavaju da podignu optužnice, žure da bi to bilo ostvarenje norme. To nije dobro – jer šta si radio tokom cijele godine, i ako sada žuriš, ‘lomiš preko koljena’, možeš da dobiješ situaciju da se ne potvrdi optužnica ili da uđe u optuženje nešto što objektivno ne bi trebalo. I to može da utiče na kvalitet rada tužilaca”, navodi Stojanović.

Pravosnažno osuđeni u bjekstvu

Najviše kazne Apelaciono vijeće Suda BiH 2019. godine izreklo je Zoranu Babiću i Darku Mrđi, objedinivši im kaznu za ubistva i druga nečovječna djela počinjena nad bošnjačkim stanovništvom Prijedora sa presudama koje su im ranije izrečene, i osudivši ih na jedinstvene kazne od 35 godina, odnosno 20 godina zatvora.

Mrđa je jedan od trojice pravosnažno presuđenih u ovoj godini za kojima su raspisane potjernice. Na potjernici Interpola od ove godine su i Dragan Marjanović, osuđen na 14 godina zatvora zbog učešća u ubistvima civila 1992. na planini Borje kod Teslića, i Jozo Đojić, osuđen na šest godina zatvora za silovanje u Odžaku.

Najmanja kazna od dvije godine zatvora izrečena je Tonći Rajiču za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u logoru “Dretelj” kod Čapljine.

Apelaciona vijeća ukinula su presude u dva predmeta i odredila ponovna suđenja Sretku Paviću, Bori Milojici i Želislavu Riviću za zločine počinjene u Prijedoru.

Prvostepena presuda od 20 godina zatvora izečena je ove godine Radomiru Šušnjaru zvanom Lalco za učešće u zločinima počinjenim 1992. na području Višegrada, uključujući ubistva 26 civila zatvorenih u kući u Pionirskoj ulici.
Pored ove, izrečeno je još pet prvostepenih presuda u kojima su iznesene ili trebaju biti iznesene žalbe na odluke prvostepenog vijeća.

U 2019. godini nije bilo presuda po sporazumima o priznanju krivice za ratne zločine.