Peulić i ostali: Braća ubijena kod spomenika

Viktor Grgić kazao je da su specijalne jedinice iz Banjaluke došle u Kotor Varoš 11. juna 1992. godine radi preuzimanja grada. Sa dvojicom braće odveden je u policijsku stanicu.

Ispričao je da je odveden na ispitivanje kod kapetana Zdravka Samardžije i da ga je u toj prostoriji tukla grupa uniformisanih muškaraca, a nakon toga je udaran i u podrumskim prostorijama sa drugim uhapšenim Hrvatima i Bošnjacima.

Svjedok, koji je držao piceriju u gradu, poznavao je neke ljude, i njega i braću su nakon pet do šest dana pustili da borave u kući kod rodice koja je bila udata za Srbina. On je rekao da su njega i braću 6. jula iz te kuće odvela tri lica radi navodnog ispitivanja.

Prema njegovim riječima, odveli su ih Goran Marković, Mladen Milić i Ljubiša Vranješ. Dok su išli prema gradu, kako je naveo svjedok Grgić, vidio je da Marković podiže cijev prema njima. Kazao je da je povikao: “Bježimo!”, i da su počeli trčati.

Kako je izjavio, Marković je pucao, a ne zna da li je i Vranješ, dok Milić nije imao oružje. Dok su pucali za njima, Grgić je uspio pobjeći preko rijeke, a njegova braća Zdravko i Ivo su, kako je kasnije saznao, ubijeni pred spomenikom palim borcima.

Svjedok je ispričao da je zadobio prostrjelne rane po rukama i da je došao do jednog sela, u kojem je imao rodbine, a u septembru je napustio Kotor Varoš.

On je svjedočio na suđenju Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću, koji su optuženi za progon na području Kotor Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

Grgić je rekao da poznaje Tepića, kao i Župljanina, na kojeg je pokazao u sudnici, mada mu nije znao ime.

On je kazao da je Župljanin dolazio u stanicu dok je bio zatvoren i da se sjeća da ga je pozdravio i spustio mu ruku na rame.

Župljaninov branilac Dejan Bogdanović pitao je Grgića zašto nikada ranije nije spomenuo optuženog, a svjedok je odgovorio da ima previše podataka.

Bogdanović je svjedoku predočio izjavu u kojoj je naveo da su trojica koja su ih odvela iz kuće rodice bili Mladen, Zoran Kajkut zvani Kubura i Goran Marković. Grgić je rekao da se ne sjeća da je naveo Kuburu, te da je možda i naknadno nešto saznao.

Abid Kovačić je posvjedočio kako su 11. juna 1992. godine srpske snage napale selo Hrvaćani, a kasnije i njegovo selo Večići dva puta.

Prema njegovim saznanjima, u Večićima je do oktobra bilo 98 žrtava, najviše od granata, koje su bile intenzivne, uz gađanje iz aviona.

On je čuo da su određene žene zapaljene u štali, kao i da su ubijeni ranjenici, te da se 170 ljudi predalo u Grabovici i da niko od njih više nije živ.

Kovačić je kazao da se i on predao i da je tom prilikom vidio optuženog Neđu Đekanovića.

Na pitanja Odbrana i optuženog Peulića, on je potvrdio da su u Večićima imali oružje, da su birali komandanta, kao i da su prije zarobljavanja razmijenili vatru sa srpskim snagama.

Svjedok Adem Alagić rekao je da je nakon napada na Večiće izgubio suprugu i dvojicu sinova. Vidio je kada mu je supruga pogođena, a kasnije je saznao da su mu sinovi otišli sa grupom u Grabovicu i od tada se vode kao nestali.

On je takođe govorio o napadima na Večiće 28. juna i 12. jula, kada su ubijani civili.

Suđenje se nastavlja 20. septembra.