Članak

Godinjak i ostali: Bez naredbi od optuženog

14. Maja 2019.16:09
Svjedoci Odbrane Edhema Godinjaka su rekli da 1992. godine nisu primili naređenje od optuženog.

Akif Kupusović je kazao kako ga je rat zatekao u Mošićima, zaseoku Presjenice, gdje su u dobrim odnosima živjele srpske i bošnjačke porodice.

Nakon granatiranja Trnova, kako je rekao, “pokrenuo se narod”, a svjedok je predlagao komšiji Dušanu Cvijetiću da promijene mjesto što su Cvijetići odbili. Svjedok je dodao i da se preselio u selo Ostojiće, te da u junu 1992. nije išao u Mošiće.

“Polovinom jula sam čuo da su navodno Cvijetići ubijeni. Bilo mi je jako teško i žao. Bili su dobre komšije… Čuo sam da su s Igmana krenuli HOS-ovci, da su došli u selo i uradili zločin koji su uradili”, rekao je Kupusović.

Svjedok je naveo da je krajem marta 1992. mobilisan u rezervni sastav policije u Kijevu, a krajem aprila prešao u Općenarodnu odbranu. Pojasnio je da od Godinjaka tokom rata nikad nije dobio naređenje, te da nije čuo da je optuženi dolazio u Kijevo do pada Kijeva u oktobru.

Godinjaku se, sa Medarisom Šarićem i Mirkom Bunozom, sudi za zločine počinjene nad srpskim zarobljenicima i civilima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Muhamed Nogo je ispričao kako je u julu 1992. došao iz Hrvatske na Igman i priključio Združenom odredu “Igman”.

On je, kako je kazao, zatekao jedinice koje su bile “na logisticiranju” kod Združenog odreda, ali su njima komandovali njihovi komandiri. Pojasnio je da su sve jedinice koje je zatekao tada bile pod komandom Taktičke grupe.

Nogo se prisjetio borbe za oslobađanje Trnova, kada je sa svojom jedinicom krajem jula 1992. poslan da se javi Medarisu Šariću u Štab Teritorijalne odbrane (TO) u Godinjske bare.

Nogo je istakao da se radilo o sadejstvu sa Štabom TO-a. Šarić je, prema riječima svjedoka, bio bolestan u krevetu, te im je zadatke dao njegov pomoćnik. Tokom ove akcije, svjedok je istakao da nije dobio naređenje od Godinjaka, niti ga sreo, a nije mu podnosio ni izvještaj.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je potvrdio da je Taktička grupa 2 bila praktično nadređena Štabu TO-a Trnovo.

Odbrana Godinjaka je pročitala i iskaz preminulog svjedoka Hamde Ramića, koji je prilikom davanja izjave u istrazi u predmetu Mirko Bunoza zatražio da bude zaštićeni svjedok.

Prije čitanja iskaza Tužilaštvo je istaklo kako je Ramić imao status osumnjičenog i bio pod istragom koja je obustavljena nakon što je preminuo.

Ramić je u iskazu iz 2008. rekao da je 1992. s vojnicima iz Hrvatske došao na Igman zbog deblokade Sarajeva. Određeni broj vojnika se vratio, a ostalo je oko njih 40, među kojima i svjedok.

“Sa mnom je bio Mirko Bunoza zvani Hakala”, naveo je Ramić u iskazu, nabrojivši još neke osobe, dok je za pojedine kazao da su konzumirali narkotike.

Svjedok je u iskazu, između ostalog, naveo da je čuo kako su pripadnici njegove (svjedokove) jedinice pijani i drogirani otišli u Lediće, “pokupili žene i vozili ih po Bjelašnici”. Istakao je kako mu nije poznato gdje su žene ubijene i ukopane.

“Saznao sam da su u Trebečaju pobijene komšije. Od mještana sam saznao da je to učinio Hakala s nekim pripadnicima moje jedinice”, rekao je svjedok.

Tužilaštvo je navelo da bi svjedoka upitalo da li je tačno da je on doveo pripadnike HOS-a u Trnovo, te lično učestvovao u zločinima u Trebečaju i Ledićima.

Odbrana Bunoze bi svjedoka pitala, između ostalog, u kojim situacijama je bio s optuženim, te da li je vidio da je optuženi nekoga ubio.

Optuženi Bunoza je rekao da nema veze s tim, te da “neće da sluša laži”.

Suđenje će se nastaviti 28. maja.