Svjedok: “Simatović je bio glavni komandant, a Stanišić šef”

Zaštićeni svjedok RFJ-150 izjavio je da se “Crvenim beretkama” ili “Frenkijevcima”, kako su se sami nazivali, pridružio u junu 1995., kada je imao 18 godina. Na pitanje po kome se jedinica nazivala “Frekijevcima”, svjedok je odgovorio: “Po našem komandantu u to vrijeme – Frenkiju Simatoviću”.

Svjedok RFJ-150 precizirao je da je iznad Simatovića u komandnom lancu bio “načelnik Službe državne bezbjednosti (SDB) Jovica Stanišić”.

Po svjedokovim riječima, Simatović je njemu i drugim pripadnicima jedinice tokom obuke održao “motivacioni govor” u jednoj bazi.

“Pitao je: ‘Ko je od vas spreman da sad pođe u akciju, a da zna da se neće vratiti’. Skoro svi smo ustali. Rekao je da naša jedinica sve zadatke mora izvršavati, bilo u Srbiji ili van nje, ali da su nam vrata predsjednika Slobodana Miloševića uvijek otvorena”, opisao je RFJ-150.

Upitan kako je shvatio Simatovićeve riječi o Miloševićevim otvorenim vratima, svjedok je rekao da je to značilo “da ćemo biti obezbijeđeni svim što nam treba da jedinica bude efikasna”.

Bivši šef SDB-a Srbije Jovica Stanišić i operativac te službe Simatović optuženi su za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Bošnjaka s velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije.

Kao jednog od viših instruktora čiju je obuku prošao na jednoj od pet lokacija, kojeg javno nije imenovao, svjedok je naveo Zvezdana Jovanovića.

Jovanović je nadgledao obuku za “tihe likvidacije” neprijatelja, za šta je bio “isključivo zadužen”. RFJ-150 opisao je Jovanovića kao “izuzetno spremnog, najspremnijeg”, rekavši da je “često dolazio u kamp, obavljao smotre i primao raporte od instruktora”.

Jovanović je u Srbiji osuđen na 40 godina zatvora za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića i trenutno služi kaznu.

Svjedok je kazao da “Crvene beretke” nisu prošle nikakvu obuku o postupanju sa zarobljenicima. Opisao je, međutim, kako je u logoru u šumi, kraj šatora “Crvenih beretki”, vidio tridesetak zatvorenika iz Srbije, kojima je bilo “ponuđeno da im se umanje kazne ako odu na ratište”.

“Rekli su, neki od njih: ‘U našem šatoru ima skoro 300 godina robije’”, prisjetio se svjedok.

Pošto mu je predočeno da u njegovom ličnom kartonu u SDB-u Srbije piše da je 1995. i 1996. bio raspoređen na rad u Sremskoj Mitrovici, RFJ-150 je rekao da “nikada nije bio u Sremskoj Mitrovici”, te da je to vrijeme proveo u pet logora “Crvenih beretki”.

Upitan zašto je SDB Srbije prikrivala gdje je bio, svjedok je odgovorio da “ne zna zašto je SDB želio to da prikrije”.

“Od nas je, međutim, od prvog dana traženo da ništa ne pričamo o jedinici. To je bila tabu tema”, prisjetio se on.

Unakrsno ispitivanje RFJ-150 zakazano je za srijedu, 23. maj.