This post is also available in: English
Prema prvostepenoj presudi iz oktobra 2017. godine, Savinović je, kao pripadnik Antiterorističke grupe (ATG) “Kažnjenička bojna – Benko Penavić”, od maja 1993. do kraja iste godine učestvovao u progonu čineći ubistva i prisilno preseljenje civilnog bošnjačkog stanovništva na području Mostara.
Savinović i još trojica vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kako stoji u presudi, 15. jula 1993. upali su u stan Nade Frenjo i drugi prostor u kome su se nalazile S-1, Hatidža i Elvedina Kajtaz i jedna beba, te ih izveli. Jedna osoba, prema presudi, uspjela se spasiti, a tijela ostalih, među kojima i bebino, nađena su otprilike pola sata kasnije na Bijelom brijegu.
Prema prvostepenoj presudi, Savinović je upao i u stan u kojem su živjeli S-2, S-3 i njihova majka. Nasilno ih je iz stana izveo na liniju koja je razdvajala HVO i Armiju Bosne i Hercegovine (ABiH). Pucajući oko i iznad njih zajedno s drugim vojnicima HVO-a, natjerao ih je da bježe na istočnu stranu grada, dio pod kontrolom ABiH, navodi se u presudi.
Protiv prvostepene presude Suda BiH žalbu je izjavila Odbrana optuženog i to zbog povreda krivičnog postupka i zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji, s prijedlogom da Apelaciono vijeće žalbu usvoji i presudu preinači, na način da optuženog u cjelini ili djelimično oslobodi optužbe, odnosno da mu izrečenu kaznu ublaži.
Tužilaštvo BiH je dostavilo odgovor na žalbu Odbrane, s prijedlogom da Apelaciono vijeće odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu, što je Apelaciono vijeće i učinilo.
Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.
