Lijanovići i ostali: Za nestanak dokumentacije saznao u Sudu

Optuženi Slišković je ispričao da se sa Zdravkom Ivankovićem dogovorio da bude odgovorna osoba u “Farmeru”, da je tražio da njegova kancelarija bude u Širokom Brijegu, a ne na Visokoj Glavici, gdje je bio pogon i gdje je išao kada bi trebao potpisati dokumente.

“Nikada nisam potpisao nikakvu fakturu, bili su ljudi zaduženi za to. Samo sam potpisivao finansijski obračun na kraju mjeseca. Nisam proučavao šta potpisujem, vjerovao sam ljudima”, rekao je optuženi.

Slišković je kazao da je u “Farmeru” primijetio finansijske probleme i dug za porez na dodatnu vrijednost (PDV) koji nije bio plaćen, te dodao da je izričito zahtijevao da se to riješi. U međuvremenu, kako je rekao, pozvan je na Visoku Glavicu, gdje mu je uručen otkaz.

“Sva papirologija firme ‘Farmer’ je ostala na Visokoj Glavici. Kod mene nijedan papir nije bio u kancelariji. Tek sam u Sudu čuo da je nestala, jer me nije interesovalo”, pojasnio je optuženi, kojem je krajem 2010. Željko Mikulić ponudio da bude odgovorna osoba u firmi “Farmko”, a Slišković je zahtijevao da mu kancelarija bude u gradu.

Po mišljenu optuženog, “Farmko” nije uplaćivao PDV za određeni period, te su firmi blokirani računi i krenule su, kako je kazao, “sve žive inspekcije”.

“Kada sam došao, napomenuto mi je da ima ogromnih dugova, ali sam rekao da ćemo uraditi sve da to ispravimo i pokušavao sam riješiti finansijsku situaciju. Ali nabavka i prodaja robe je išla teško, nismo imali sredstava, a imali samo obećanje banaka”, kazao je Slišković, koji je pojasnio da je u istom periodu počeo raditi kao odgovorna osoba u firmi “Optimum”, ali da nije radio ništa jer je firma bila blokirana i postojao je PDV dug.

On je rekao kako je u “Farmku” i “Optimumu” dao otkaz jer je bio u teškom zdravstvenom stanju, ali da je tek 2016. dobio rješenje da nije odgovorna osoba u tim firmama.

Odgovarajući na unakrsna pitanja tužioca Ismeta Šuškića, optuženi je kao razlog za distanciranje od ostatka “Farmera” naveo da nije želio biti blizu zbog pritisaka, raznih pitanja i da nije imao potrebe da uđe u proizvodni pogon, da u ime te firme nije potpisivao ugovore, niti je znao koliko ima uposlenih.

Branilac Fahrija Karkin je među materijalnim dokazima uložio sudska rješenja kojima je Slišković kažnjavan dva puta po 20.000 i jednom 3.000 maraka, uz napomenu da je njegov branjenik “već kažnjen” za djela za koja mu se sudi.

Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizovani kriminal, a pored njih za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-MO”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Krasnodar Petrović, svjedok Odbrane Joze Ivankovića Lijanovića, ispričao je kako je od optuženog kupio vikendicu na Blidinju za 147.000 eura i da su kod notara ovjerili ugovor, a isplata je obavljena na gotovinski način. Druga svjedokinja Danijela Rakić kazala je da je uplaćivala novac na račun optuženog koji bi dobila od njegovog sina Željka, s kojim je radila u Auto kući “Lijanovići”.

Odbrana Milorada Bahilja je među materijalnim dokazima uložila Odluku Vlade Federacije BiH o proglašenje prirodne nesreće i fotografije narušenosti objekta, na okolnosti nestanka dokumentacije iz firme “Mi-Mo”.

Nastavak suđenja je 3. oktobra.