Stanišić i Simatović: Slušanje naredbi iz Beograda bilo normalno

Borivoje Savić, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke (SDS) u Vukovaru, potvrdio je da je proklamovani cilj bio da “svi Srbi žive u jednoj državi”, što je kao “nedvosmislen stav Srbije” srpskim političarima iz Hrvatske krajem maja 1992. Prenio Mihalj Kertes, koga je nazvao “čovjekom od posebnog povjerenja Slobodana Miloševića”.

Te Kertesove riječi, navedene su i u izvještaju pripadnika SDB-a Srbije s tog sastanka, koji je tužilac prikazao i uveo među dokaze.

Po svjedoku, Kertes je bio osoba bliska prvooptuženom Stanišiću i odigrao je ključnu ulogu u naoružavanju srpskih snaga u Kninskoj krajini i istočnoj Slavoniji, koje je počelo u augustu 1990. “kao pod otkriljem SDS-a, a u stvari SDB-a Srbije”.

Oružje je isporučivao i preko beogradske “Matice iseljenika”, čiji je predsjednik, književnik Brana Crnčević, “svaki dan išao na konsultacije kod Miloševića”, kazao je svjedok koji je u “Matici” tada radio.

Savić je posvjedočio i da je, s proljeća 1991., SDB Srbije u istočnoj Slavoniji poslala paravojsku Željka Ražnatovića Arkana, koja je počinila teške zločine nad nesrpskim civilima.

“Čim su došli na teren, sve Hrvate i Mađare su likvidirali i pobacali u bunare… Arkanova garda bila je i zakon i sud”, rekao je svjedok.

Žrtve u Erdutu, Dalju i Aljmašu bili su, po njegovim rječima, “civili koji nisu htjeli otići” nakon što je JNA (Jugoslovenska narodna armija) “protjerala stanovništvo”. “Ubijeni su starci i babe”, a za to su znali svi članovi vlade samoproglašene srpske oblasti.

Savić je precizirao da mu je dolazak Ražnatovića u Erdut najavio, 15. januara 1991.,tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Radmilo Bogdanović.

“Dali smo vam Arkana za komandanta područja, on će doći i riješiti probleme”, citirao je svjedok riječi Bogdanovića, s kojim je, kako je kazao, bio blizak.

Savić je, međutim, istovremeno tvrdio da “MUP (Ministarstvo unutrašnjih poslova) Srbije nije imao veze s onim što je Arkan radio” i da je iza njega “mogla biti samo SDB Srbije”.

Stanišića, koji je od 1992. bio šef SDB-a Srbije, i njegovog pomoćnika Simatovića, optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-1995.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po tužiocima, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.

Po svjedoku Saviću, Miloševićeva vlast je, preko SDB-a Srbije, kontrolisala političke partije i vlasti u Kninu i Vukovaru, koje je prethodno sama formirala.

Formiranje srpskih autonomnih oblasti u Hrvatskoj bilo je dio “manipulacije Službe o stvaranju nove države”, rekao je Savić, dodajući da je tada upozoravao da su granice republika nepovredive.

Za tada vodeće srpske političare u Hrvatskoj, poput Jovana Raškovića, Milana Babića i Gorana Hadžića, svjedok je kazao da su slušali “naređenja” iz Beograda, što je smatrano “normalnim”.

Pošto mu je tužilac pustio snimak Hadžićeve izjave da “nema mirnog saživota” Srba i Hrvata, Savić je prokomentarisao: “Hadžić je bio toliko intelektualno moćan da ni dvije suvisle rečenice nije mogao sastaviti. On je zastupao stavove ljudi koji su njime manipulisali”.

Ratnog predsjednika samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK), Hadžića je Haški tribunal optužio za ratne zločine, ali je on umro prošle godine, prije kraja suđenja.

Svjedokovu tvrdnju da je pripadnik SDB-a Srbije bio i komandant Teritorijalne odbrane i, kasnije, ministar odbrane Republike Srpske Krajine Ilija Kojić, tužioci su dokazivali izjavom u kojoj je to potvrdio sam Kojić.

Savić će svjedočenje nastaviti sutra.