Stanišić i Simatović: SDB Srbije akter ratnih zbivanja
Svjedok, bivši pripadnik SDB-a, djelimično se tokom unakrsnog ispitivanja složio sa tvrdnjama Simatovićevog branioca, ali nije odustao od tvrdnje da je SDB Srbije bila akter ratnih zbivanja u Kninskoj krajini, istočnoj Slavoniji i Baranji.
Bivši šef SDB-a Srbije Jovica Stanišić i njegov pomoćnik Franko Simatović Frenki optuženi su za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, od 1991. do 1995. godine.
Prema optužnici, Simatović i Stanišić su bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, tvrde tužioci, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, kojem se sudilo u Haškom tribunalu, ali je preminuo prije izricanja prvostepene presude.
U osvrtu na svjedokovu izjavu da su u Baranji u jesen 1991. djelovale srpske paravojske poput “frenkijevaca” i “arkanovaca”, koji su, po optužnici, bili pod kontrolom SDB-a Srbije, branilac Vladimir Petrović je rekao da “Beli orlovi” nisu bili formacija Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića, kako je RFJ-153 izjavio.
“Ja sam tako čuo”, odgovorio je svjedok, dodavši i da “nije čuo” da je, po tvrdnji Odbrane, osnivač “Belih orlova” bio beogradski režiser Dragoslav Bokan.
Simatovićev advokat ukazao je i da je, po svjedokovoj izjavi, među “Belim orlovima” u Belom Manastiru oktobra 1991. bio i član SPO-a Đorđe Božović Giška, koji je “ubijen sredinom septembra u Lici, pa nije mogao da bude tu”.
RFJ-153 je uzvratio da je to “saznao prije mjesec dana”.
Svjedok je, kao tačnu, prihvatio sugestiju branioca Petrovića da su se “tim krajevima kretali razni ljudi za koje se nije znalo ni ko su, ni šta su, ni ko ih je poslao, ni za koga, ni protiv koga rade”.
Iskaz svjedoka da su tada u Belom Manastiru srpski snajperisti ubijali ljude na ulicama, Simatovićev advokat je označio kao protivrječan tvrdnji samog RFJ-153 da su iz grada već bile istjerane hrvatske snage.
Svjedok je, međutim, ostao pri izjavi da je bio očevidac jednog takvog ubistva.
Izjavu svjedoka da je SDB Srbije u maju 1991. u Kninu obučavao tamošnje srpske snage, Odbrana je nastojala da prikaže u kontekstu napora Hrvatske da se otcijepi od Jugoslavije.
Osim što se složio da je tim težnjama bio ugrožen ustavni poredak savezne države, RFJ-153 je rekao da nije znao da je na dan kada je stigao u Knin, 15. maja 1991., održan referendum o nezavisnosti Hrvatske. Nije se “mogao sjetiti” ni šta je “balvan revolucija”.
Prihvatajući sugestiju Simatovićevog branioca da su se u to vrijeme u zemlju vraćali “ustaški i četnički emigranti”, svjedok je kazao da su se ustaški emigranti “uključili u redovne hrvatske snage”.
“Poznati četnički vojvoda, pop (Momčilo) Đujić boravio je na području Kninske krajine”, posvjedočio je RFJ-153.
Od kraja Drugog svjetskog rata, kada je pobjegao u Sjedinjene Američke Države (SAD), pa do smrti 1999. godine, Momčilo Đujić nije se vraćao na teritoriju Jugoslavije, u kojoj je smatran ratnim zločincem.
Nastavak suđenja Stanišiću i Simatoviću zakazan je za sutra, 21. juni.
Poslije prvog suđenja, Stanišić i Simatović su bili oslobođeni krivice, ali je Apelaciono vijeće to ukinulo, prihvativši ključne osnove žalbe Tužilaštva i naloživši da suđenje bude obnovljeno.
