This post is also available in: English
Karadžić je u podnesku Mehanizmu za međunarodne tribunale istakao da su tužioci svojom žalbom dokazali da je prvostepena presuda manjkava.
Iako postoje značajne greške, one nisu fatalne u smislu da bi se zbog njih trebao preokrenuti oslobađajući dio presude za genocid 1992. godine, s obzirom da se taj dio presude zasniva na rezonovanju raznih vijeća Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde u posljednjih 14 godina”, navodi Karadžić.
Prvostepenom presudom, izrečenom 24. marta prošle godine, Haški tribunal je Karadžića osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Po presudi, ta krivična djela počinjena su u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata u kojim je Karadžić bio protagonista. Karadžić je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine.
Na ovu presudu se žalilo Haško tužilaštvo, kao i optuženi Karadžić.
Karadžić je u svom odgovoru na žalbu tužilaca rekao da u prvostepenom postupku nisu dokazana “niti djela niti umišljaj za počinjenje genocida u općinama 1992. godine”.
Prvostepeno vijeće je zaključilo da iako su uslovi u zatočeničkim logorima na području Republike Srpske bili zastrašujući, da se ne može zaključiti da su formirani s ciljem “uništenja bosanskih Muslimana kao grupe”.
Tužioci su se žalili na ovaj zaključak, a Karadžić u odgovoru navodi da “iako Sudsko vijeće nije dalo adekvatno objašnjenje za svoje odluke” ovaj dio presude treba potvrditi.
Karadžić pojašnjava da iako su uslovi u logorima Sušica, Omarska, Keraterm, Trnopolje, Karakaj i u Foči bili loši za pojedince, ne može govoriti o posljedici na grupu bosanskih Muslimana.
“S obzirom na to koliko malo je ljudi stradalo zbog loših uvjeta u ovom slučaju, ne može se reći da su uslovi u logorima bili smišljeni da se osigura nestanak bosanskih Muslimana”, rekao je Karadžić.
Bivši predsjednik Republike Srpske je rekao i da tužioci nisu dokazali da je on imao namjeru da počini genocid. Kazao je da je, sudskom praksom utvrđeno, kako “činovi preseljanja ljudi, pa čak i nasilnog preseljenja, nisu jednaki činovima genocida s obzirom da ne moraju nužno imati za posljedicu uništenje grupe”.
Haški tužioci su u žalbi naveli da su svi zločini počinjeni u okviru udruženog zločinakog poduhvata bili “namjerni”, dok je Karadžić u odgovoru na žalbu rekao da se treba potvrditi prvostepena presuda u kojoj stoji da se radilo samo o “predvidivim zločinima”.
“Ukoliko Karadžić nije dovoljno mario da zaustavi počinjenje djela, to nije jednako tome da je namjerno postupao. Nezainteresiranost nije jednaka namjeri”, navodi se u odgovoru.
Javno iznošenje žalbi na presudu Karadžiću biti će naknadno zakazano, nakon čega će biti donesena konačna presuda.
