Tužilaštvo BiH nema bazu zaštićenih svjedoka
Vrlo često na suđenjima za ratne zločine u Sudu BiH svjedok se najavi imenom i prezimenom i kada uđe u sudnicu postupajući tužilac tek sazna da je taj svjedok dobio zaštitne mjere ili u Haškom tribunalu ili u istom sudu, samo u drugom predmetu.
U Tužilaštvu BiH su kazali da bi za izradu baze zaštićenih svjedoka trebala biti “usklađena zakonska regulativa”. U Ministarstvu pravde BiH pak navode da uspostava baze nije propisana zakonom ali nije ni osporena.
S druge strane, Sud BiH posjeduje bazu zaštićenih svjedoka, ali pošto sadrži povjerljive podatke, pristup joj je ograničen. “Smatramo da je potrebno voditi potpunu evidenciju zbog osjetljive materije”, naveli su u Sudu BiH.
U bazi, čija je izrada koštala 24 hiljade maraka, nalaze se lični podaci o svjedoku, podaci o zdravstvenom stanju i službene zabilješke. “Upravo se kroz ovu evidenciju može vidjeti da li je svjedok svjedočio ranije, gdje tačno i da li je, i ako jeste, koje je mjere imao”, kazali su u Službi za odnose sa javnošću Suda BiH.
U Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) također postoji baza zaštićenih svjedoka. Nenad Gočevski, glasnogovorink Ureda registrara MKSJ-a, kazao je da su podaci u bazi strogo kontrolirani.
Advokatica Vasvija Vidović, koja je godinama radila u MKSJ-u, ali i u pravosudnim institucijama u BiH smatra da je neophodno da Tužilaštvo BiH uspostavi bazu podataka zaštićenih svjedoka.
“Zaštićeni svjedok iz Haškog tribunala je povjerljiv svjedok i za sva druga pravosuđa. Iako sud dodjeljuje mjere, Tužilaštvo svjedoka mora štititi i u fazi istrage”, kazala je Vidović, pojasnivši da ako niže tužilaštvo traži podatke o nekom svjedoku, Tužilaštvo BiH mu mora reći da je riječ o zaštićenom.
Ona smatra da bi glavni tužilac Tužilaštva BiH trebao donijeti odluku o uspostavljanju baze.
“To je praktično pitanje koje je od velikog značaja za rad Tužilaštva. Ne mora sve pisati u zakonu, ali je Tužilaštvo dužno poduzeti mjere zaštite”, dodala je Vidović.
