Pobjegao iz Roćevića da ne bi učestvovao u strijeljanju

Radenko Zarić, bivši pripadnik Vojne policije Bratunačke brigade, kazao je da je u Roćević stigao kao pratnja zarobljenicima. Kako je rekao, odlučio je da bježi iz Roćevića zbog svog lošeg zdravstvenog stanja, ali i zbog onoga što je vidio i čuo.

“Čuo sam priče o Orahovcu i nisam želio učestvovati u strijeljanju”, istakao je svjedok.

On je rekao da je, dok je bio u prodavnici, čuo pucnjavu i da je, kada se vratio, vidio par lokvi krvi u dvorištu škole u Roćeviću.

“Iako nisam vidio leševe, bilo mi je jasno o čemu se radi”, kazao je Zarić.

Svjedok je naveo da je iz Bratunca krenulo deset do 15 autobusa, u kojima su bili pretežno civili. U svakom autobusu je, kako je kazao, morao biti po jedan pripadnik Vojne policije.

Zarić je rekao kako je čuo da se ti ljudi vode na razmjenu. Prema njegovim riječima, neki su se uputili ka Vlasenici, a on je bio u grupi koja je krenula prema Zvorniku.

“Zaustavili smo se kod Zvorničke komande u Karakaju. Ja sam pokušao da izađem tu i da se vratim kući u Bratunac, ali nisu mi dali. Dali su nam neki auto i krenuli smo prema Kozluku. Od komande smo došli do škole u Ročeviću u poslijepodnevnim satima”, prisjetio se svjedok.

Zarić je posvjedočio da tu nisu zatekli nikog od starješina, samo pet ili šest vojnika, koji su uputili zarobljenike iz autobusa u sportsku dvoranu škole. Po njegovoj procjeni, oko 150 do 200 zarobljenika je sprovedeno do dvorane.

On je dodao da je poslije došao jedan od starješina, koji je razgovarao s vojnicima, i otišao. Kasnije su došli i policajci, koji su, kako je naveo, pitali koliko mjesta ima u dvorani. Zarić je kazao da im je rekao da je sve puno, ali da im treba hrana i voda, na što su oni odgovorili da će to poslati.

Zarić je rekao da je u noćnim satima pobjegao iz Roćevića.

On je svjedočio na suđenju Srećku Aćimoviću, nekadašnjem komandantu Drugog bataljona Zvorničke brigade. Njemu je na teret stavljeno da je u julu 1995. godine postupio po komandi Zvorničke brigade i Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) da se Srebreničani iz škole u Ročeviću odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali Drine u Kozluk, gdje su ubijeni.

U optužnici se navodi da je Aćimović u periodu od 14. do 16. jula 1995. svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio da zatvore i ubiju vojno sposobne muškarce bošnjačke nacionalnosti iz srebreničke enklave.

Suđenje se nastavlja 13. aprila.