This post is also available in: English
Prvi nalaz vještaka Ismeta Katane odnosio se na analizu potpisa izvjesnog Adila Mujezinovića na izvještaju službe dežurstva Stanice javne bezbjednosti Goražde od 17. na 18. septembar 1992. godine u periodu od 22 do šest sati. Prema vještaku, na dokumentu je vjerovatno potpis Mujezinovića.
Za drugi dokument – potvrdu Centra javne bezbjednosti Goražde od 17. septembra 1992. godine – vještak je zaključio da su ga Suljo Karkelja i Omer Uglješa najvjerovatnije svojeručno potpisali, a Muhamed Adžem i Senad Halilović vjerovatno potpisali.
Katana je pojasnio da postoji šest gradacija u vještačenju rukopisa – “decidno”, “najvjerovatnije”, “vjerovatno”, “neodređeno mišljenje”, “vrlo vjerovatno da nije” i “decidno nije”.
Odgovarajući na pitanja Odbrana, vještak je rekao da pečat i poređenje pečata s drugim dokumentima u to vrijeme nije bio predmet vještačenja, kao ni slova pisaće mašine na tekstu ispod kojeg su sporni potpisi, niti da li su potpisi ispisani istom olovkom.
Katana je dao svoj nalaz i mišljenje na suđenju Muhamedu Adžemu, Omeru Uglješi, Senadu Haliloviću i Sulji Karkelji, nekadašnjim pripadnicima Armije BiH (ABiH) koje Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu tereti za učešće u ubistvima sedam ratnih zarobljenika, pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), počinjenim 17. septembra 1992. godine.
Prema optužnici, oni su zarobljeni 21. augusta 1992. godine, nakon čega su bili zatočeni u zgradi Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove (OSUP) Goražde, odakle su odvedeni na lokalitet Lađeva stijena u naselju Kopači, gdje su ubijeni.
Za 24. mart Tužilaštvo je najavilo ulaganje materijalnih dokaza.
