Fingirano strijeljanje zarobljenika

15. Februara 2016.00:00
Na suđenju za zločine počinjene na području Zvornika, svjedok Tužilaštva BiH je govorio o lokacijama gdje su ubijani Bošnjaci iz Teočaka nakon što su zarobljeni u selu Gornji Lokanj.

This post is also available in: English

Dragan Tejić, bivši pripadnik Lokanjske čete Vojske Republike Srpske (VRS), kazao je kako je 14. jula 1992. vidio zarobljene Bošnjake ispred lokalnog Doma kulture, dodavši da je s nekim i razgovarao ponudivši im cigarete i vodu.

“U toj je grupi bilo je desetak ljudi. Bili su na livadi, a grupa je bila razdvojena. Na jednoj strani su bili žena i dvoje djece i jedan visok, plav muškarac. Kazao mi je da je taksista iz Goduše i da je pošao u Austriju.

Njih su kasnije odveli u Zvornik i pustili”, rekao je Tejić.

Prema njegovom iskazu, desetak zarobljenih čuvali su pripadnici policije. Pitao ih je ko su i šta rade u selu, ali su ga “brutalno, uz pogrdne riječi” otjerali, ispričao je svjedok.

On je dodao kako je nešto kasnije saznao da je bilo 76 zarobljenih, te da su dva Bošnjaka poginula tokom borbi, a ostali su pobijeni.

“To i mala djeca znaju. Jedni su ubijeni i bačeni u jamu Čarkovača, a drugi su pobijeni kod crkve. Odmah sutradan se pričalo da je to uradila policija, iako nikad niko nije pričao o imenima. I danas se priča da je ubijala policija”, kazao je svjedok, dodavši kako nije čuo da je iko od optuženih učestvovao u ubistvima.

Tejić je ispričao i da se u selu desilo, kako je rekao, fingirano strijeljanje.

“Ispod Manojlovića mosta je doveden jedan od zarobljenih Bošnjaka. Postavljen je na strijeljanje, ali na njega nije pucano. Strijeljanje je bilo blefirano. Čovjeka znam, živ je, spasio se”, opisao je svjedok.

Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću, Cvjetku Popadiću i Mići Manojloviću.

Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je njih 67 ubijeno u selu Lokanj.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade VRS-a, a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Svjedok Tužilaštva Zoran Manojlović, čije je svjedočenje dopunjeno iskazom koji je dao tokom istrage, rekao je da su zarobljeni pobijeni na tromeđi sela Lokanj – Kiseljak – Jesenica, kao i u blizini crkve.
Saznao je za ubistva dan-dva nakon 14. jula.

Odbranu su kod ispitivanja obojice svjedoka zanimale aktivnosti paravojnih formacija.
Oba svjedoka su potvrdila da su viđala izvjesnog Ljubu zvanog Hejs, koji je postrojio Lokanjsku četu i kasnije njome komandovao.

“Sa Ljubom je, kad su zarobljeni bili tu, stajala i Gordana Lazarević, supruga pokojnog sveštenika, Nisam vidio da su išta radili osim što su stajali pred Domom”, kazao je svjedok Tejić.

Svjedoci Tajić i Manojlović su rekli i da su članovi lokanjskog Kriznog štaba imali pod kontrolom događaje u selu prije i nakon borbi 14. jula.

Nastavak suđenja zakazan je za 22. februar.

Nedim Hasić


This post is also available in: English