Prinudni radovi u Šantićevoj

Svjedok S-5 je rekao da je bio u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) do 4. jula 1993. godine, kada su svi bošnjački vojnici iz njegove jedinice razoružani i odvedeni u logor.

“Ranjen sam 17. septembra, kad sam pobjegao iz živog štita na Bulevaru… Neki su ostali mrtvi na putu, bilo je još ranjenih”, prisjetio se S-5.

On je rekao da su svako jutro dovođeni kod Doma zdravlja na Bulevaru, gdje im je Vinko Martinović Štela govorio da je tu glavni i raspoređivao ih. Na tom mjestu je vidio oznake Antiterorističke grupe (ATG) “Mrmak”.

“On je zaduživao gdje će ko ići”, naveo je S-5 i precizirao da se od vojnika u Šantićevoj “niko nije predstavljao”.

Martinovića, bivšeg komandanta jedinice “Mrmak”, Haški tribunal osudio je na 18 godina zatvora za zatočavanje bošnjačkih civila u Heliodrom, korištenje zatvorenika za kopanje rovova, te druge zločine.

Puljić je, kao komandant Druge bojne Druge brigade HVO-a, optužen da je dopustio podređenim da zatvorenike iz Heliodroma odvode na prinudne radove u Šantićevu ulicu.

Svjedok Senad Đelilović, koji je takođe ranjen na prinudnim radovima, kazao je da je u Šantićevoj ulici vidio ljude koji su bili u Devetoj bojnoj, kao i Ivana Zeleniku iz Druge bojne, koji je sa nadređenima izdavao naređenja šta treba raditi.

U unakrsnom ispitivanju Odbrane, Đelilović je potvrdio da je u istrazi kazao da je u Šantićevoj bio još jedan Ivan iz ATG-a, koji je raspoređivao zatvorenike.

“Nisi smio gledati. Imali su skoro iste uniforme, crne”, kazao je svjedok, odgovarajući na pitanje kako je razlikovao vojnike u Šantićevoj ulici.

Svjedoci Tužilaštva Semir Omerika i Husein Alečković potvrdili su takođe da su ranjeni na prinudnim radovima u Šantićevoj, a Azer Terko je ispričao kako je fizički zlostavljan u jednom objektu u ovoj ulici.

“Tu smo čekali da neko dođe po nas… Jedan vojnik je udarao Memedaliju rukama i nogama. Okrenuo se prema meni i pitao šta se smiješ. Onda me udarao šakama i ugasio mi je cigaretu na vratu”, prisjetio se Terko.

Svjedoci su naveli kako su u tom periodu doživjeli veliki napor, strah, umor, te izgubili znatan broj kilograma.

Puljiću su na teret stavljeni i prisilni nestanci. Kako se navodi u optužnici, pripadnici Druge bojne su u maju 1993. uhapsili dvije osobe koje su odvedene u nepoznatom pravcu, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani kasnije.

Svjedok S-6 kazao je da je čuo da su braća Drače odvedena iz stana zgrade u Mostaru u kojoj je i on boravio.

“Bila su dva vojnika. Pokucali su mi na vrata. Znao sam Pegija. Rekao mi je da ostanem u stanu. Otišli su kod Drača, čula se galama”, posvjedočio je S-6.

Suđenje se nastavlja 16. decembra.