Udarani po kazni

Brodlić je pred Okružnim sudom u Bijeljini naveo da je tokom četveromjesečnog boravka u logoru jednom udaran, ali je vidio da su neki od zarobljenika umrli od posljedica bjesomučnog udaranja.

“Neka dvojica su pobjegla i nakon toga smo svi u hangaru morali sjesti glavama oborenim prema podu. Tada su nas vojnici počeli tući po leđima. Dobio sam dva udarca u leđa, a treći je bio blizu vrata, pa sam počeo osjećati da gubim svijest. Četvrti udarac je bio niže po leđima, tako da se ipak nisam onesvijestio”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovom iskazu, tada je u hangaru bilo oko 1.000 zarobljenika i svi su bili udarani na ovaj način.

Brodlić je naveo da su neki zarobljenici mnogo češće i mnogo gore maltretirani, skoro na dnevnoj bazi, te da su neki od njih zbog nanesenih povreda umrli.

“Sjećam se da su nekog Mesara ujutro iznijeli iz hangara jer je umro. Navečer su ga doveli i čovjek je cijelu noć jaukao”, rekao je Brodlić, dodavši da ne zna ko je tačno tukao i zlostavljao zarobljenike.

Svjedok nije prepoznao nijednog od optuženih. On je svjedočio na suđenju Đoki Pajiću, Petru Dmitroviću, Đorđu Krstiću i Ljubomiru Mišiću, optuženima za zlostavljanje zatočenika 1992. i 1993. godine.

Prema optužnici, oni su obavljali funkcije upravnika i zamjenika upravnika, te komandira straže u logoru u Batkoviću.

Svjedok Optužbe Fadil Lokmić također je naveo da je bilo udaranja i maltretiranja zarobljenika u batkovljanskom logoru, ali nije htio govoriti o detaljima ili o imenima.

On je objasnio kako se boji da bi sebe doveo u nezahvalan položaj s obzirom da živi na teritoriji Republike Srpske.

“Od Bijeljine do Osmaka se može dobaciti malo boljom puškom, a kamo li nešto drugo”, pojasnio je Lokmić.

Nastavak suđenja je zakazan za 28. decembar.