This post is also available in: English
Tužiteljstvo smatra da je postojanje oružanog sukoba između Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na području Konjica, kao i prisustvo pripadnika jednice “Zulfikar” ABiH, dokazalo na osnovu iskaza svih saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza.
Kada je riječ o učešću optuženog, tužiteljica Maja Čišić je kazala da ga je oštećeni Zoran Knežević prepoznao u sudnici i rekao: “Mislim da je to on.” Prema pojašnjenju tužiteljice, to govori o “vjerodostojnosti njegovog prepoznavanja”, kao i o tome da svjedoku nije ništa sugerisano jer “doza opreza koju je imao ukazuje da nije htio pokazati na pogrešnu osobu”.
Tužiteljica je naglasila da je Ljilja Knežević, Zoranova supruga, na identičan način opisala radnje optuženog jer je bila očevidac fizičkog zlostavljanja.
Prema optužnici, Čaušević je, kao pripadnik Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande ARBiH “Zulfikar”, namjerno nanio snažanu tjelesnu i duševnu bol Zoranu Kneževiću u selu Grabovci (općina Konjic).
Čaušević je u maju 1993. godine, kako stoji u optužnici, na lokalnom putu od sela Lisičići do sela Grabovci prislonio Kneževića uz kamion i tukao ga drvenim kocem po leđima i drugim dijelovima tijela, nakon čega je Knežević zadobio masnice i krvne podlive po cijelom tijelu.
Odbrana optuženog Čauševića smatra da se svjesnom ocjenom dokaza, pojedinačno i u vezi sa ostalim, nesporno može izvesti zaključak da nema bilo kakve krivičnopravne odgovornosti optuženog.
“Tužiteljstvo provedenim dokazima nije van svake razumne sumnje uspjelo nesporno dokazati da se desio događaj koji je naveden u optužnici”, rekao je branilac Nail Gajević.
Prema njegovim riječima, krajnje je neozbiljno ako Tužiteljstvo misli da će Sudsko vijeće samo na pretpostavkama, indicijama i dokazima rekla-kazala zaključiti da je Čaušević počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
Tužiteljica je zatražila da se Čaušević kazni u skladu sa zakonom, dok Odbrana smatra da treba biti oslobođen.
