This post is also available in:
U završnoj riječi, Odbrana je zatražila da Sudsko vijeće oslobodi optuženu jer smatraju da je došlo do zamjene identiteta.
Braniteljica Lejla Čović smatra da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je Indira Kamerić bila pripadnica bilo koje vojne formacije. Svjedoci Odbrane, prema njenim riječima, potvrdili su da je Kamerić tokom 1992. godine radila u Općini Bosanski Brod, te da nije odlazila u zatočeničke objekte u tom gradu.
Kamerić je optužena da je, kao pripadnica 101. bosanskobrodske brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od aprila do oktobra 1992. godine učestvovala u mučenju civila i ratnih zarobljenika srpske i bošnjačke nacionalnosti u policiji i na stadionu “Polet” u Bosanskom Brodu.
U optužnici se navodi da je u junu 1992. godine fizički i psihički zlostavljala Marka Mitrića u prostoriji policije u Bosanskom Brodu. Čović je pojasnila da je Mitrić dao iskaz 2007. godine, koji je Tužilaštvo BiH pročitalo u sudnici. U tom iskazu, kako je kazala braniteljica optužene Kamerić, navedeno je da mu je “Indira Vrbanjac izdala potvrdu da su mu oduzete lične stvari i da mu je sudila”.
“To je jedini dokaz koji je Tužilaštvo uložilo za ovu tačku optužnice, a koji ne potvrđuje navode optužnice”, kazala je Čović.
Tokom postupka su uloženi dokazi prema kojima se optužena ranije prezivala Vrbanjac.
Prema optužnici, Kamerić je u noći 29. juna 1992. godine u jednoj od prostorija stadiona “Polet”, skupa s još jednom nepoznatom ženskom osobom i drugim pripadnicima HVO-a, učestvovala u fizičkom i psihičkom zlostavljanju zatvorenice Hazbe Nukić, te u seksualnom zlostavljanju Nukić i zaštićenog svjedoka IK-3.
U vezi sa seksualnim zlostavljanjem, kako smatra Čović, svjedoci nisu opisali događaj na isti način, istaknuvši da njihovi iskazi nisu kredibilni.
“Svjedokinja nije navela da je optužena naredila da je tuku. Nukić događaj sa IK-3 nije spominjala 22 godine. Složit ćete se sa mnom da to nije kredibilan iskaz”, kazala je Čović, naglasivši da je slična situacija sa svjedokom IK-3.
Čović je istaknula da nije dokazana ni treća tačka optužnice, koja optuženu tereti da je učestvovala u fizičkom zlostavljanju Jove Dujića, tako što ga je udarala metalnom šipkom i skakala mu po leđima obuvena u štikle.
“Štikle broj 44 se ne proizvode”, kazala je Čović, naglasivši da optužena još od šestog razreda osnovne škole nosi cipele broj 44.
Čović je dodala kako Tužilaštvo BiH nije ponudilo nijedan relevantan dokaz da je optužena pomagala u silovanju nezakonito zatočenih žena.
