Tražio pomoć nakon zarobljavanja

Mira Lasica je rekla da je u augustu 1992. godine iz Goražda izbjegla u selo Desare, te da je, nakon što je čula priče da su joj suprug Boško i sin Đoko zarobljeni, otišla prema mjestu Jabuka.

Ona je kazala da je tamo zatekla ljude u “uniformi stare Jugoslavije” i “vidjela čovjeka sa slušalicama”. Kako je navela, prepoznala je sinov glas, koji se predstavio i govorio da su “se predali muslimanima, da nisu ništa uradili i da traže pomoć”.

Svjedokinja je ispričala da je nakon toga izbjegla na područje Rogatice, pa konačno u Čajniče, dodavši da je od više osoba saznala da su zarobljeni privedeni u policiju u Goraždu.

U Čajniču joj je, kako je navela, Milivoje Čarapić Cace rekao da je i sam bio zatvoren u policiji i da je lično vidio “kako ih vode uz stepenice”.

Lasica je kazala da posmrtni ostaci njenog sina i supruga nikada nisu pronađeni.

Na pitanje Odbrane da li je sinov glas čula u komandi srpske vojske, kao što je izjavila u iskazu datom u junu 2012. godine, svjedokinja je odgovorila da vjerovatno jeste.

Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu tereti Muhameda Adžema, Omera Uglješu, Senada Halilovića i Sulju Karkelju, nekadašnje pripadnike Armije BiH (ABiH), za učešće 1992. godine u ubistvima sedam ratnih zarobljenika, pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS).

Suđenje će se nastaviti 12. marta.