Članak

Kovačević nije komandovao četom

23. Februara 2015.00:00
Na suđenju Petru Kovačeviću za zločine počinjene na području Višegrada, svjedok Odbrane je kazao da je optuženi bio obični vojnik, te da nije imao komandnu funkciju.

This post is also available in: English

Svjedok Milisav Janković je rekao da je tokom 1992. godine bio u četi Momira Savića te da je s njim bio optuženi Kovačević.
“Naša četa je branila srpska sela”, posvjedočio je Janković, dodavši da je postojao i interventni vod, ali da njegova četa nije imala ništa s njim.
Janković je izjavio da ne zna gdje su sela Zlatnik, Turjak i Zanožje i da nikad nije čuo da je optuženi Kovačević išao u ta mjesta. “Čuo sam da je bilo paravojnih formacija i da su oni upadali u ta sela”, pojasnio je.
Advokat Petko Pavlović je pitao svjedoka je li čuo za ubistvo Muje Gacka, na šta je Janković odgovorio da je površno poznavao Gacka i da mu je otac kazao da je ubijen.
Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića jesu li mještani iz Drinskog protjerani u maju i junu 1992. godine, svjedok je odgovorio: “Mi nismo nikoga protjerali.”
Tužilaštvo BiH tereti Petra Kovačevića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), da je krajem maja 1992. učestvovao u ubistvima, silovanjima i nezakonitom hapšenju civila u Višegradu, uključujući ubistvo Muje Gacka u selu Dobrun. Prema optužnici, on je s grupom naoružanih vojnika sudjelovao u napadu na bošnjačko stanovništvo sela Zlatnik, Turjak i Zanožje, kada su ubijena dva civila i zapaljena kuća u kojoj su izgorjele tri žene.
Drugi svjedok Odbrane Jovan Vasiljević je rekao da je mobilisan krajem maja 1992. i da je bio raspoređen u Treću četu na Drinskoj, čiji je komandir bio Momir Savić.
Vasiljević je izjavio da poznaje Kovačevića još od prije rata i da je bio s njim u četi.
“Kovačevića sam viđao uvijek kada sam dolazio u komandu po hranu… Niko nije mogao odsustvovati dugo”, ispričao je svjedok i dodao da ne zna da je Kovačević učestvovao u napadima na sela Zlatnik, Turjak i Zanožje.
Na pitanje Odbrane je li čuo da je Kovačević ubio nekoga u periodu maj – juni 1992. godine, svjedok je rekao: “Ne bih mogao da kažem da je on to mogao učiniti.”
Tužilac Muratbegović je pitao svjedoka je li u Dobrunu bio mjesni ured i jesu li tu bili zatočeni Bošnjaci, na šta je Vasiljević odgovorio da mu to nije poznato.
Treća svjedokinja, Stanojka Kovačević je kazala da joj je optuženi stric, te da su Budimira Kovačevića morali vezati konopcima da ga smire jer je bio alkoholičar.
“Odnosi između Petra i njegovog brata Budimira su bili loši… stalno je vikao na Petra da će ga strpati u zatvor, da će ga okriviti za sve što su ‘Bijeli orlovi’ uradili”, posvjedočila je ona, te dodala da se Budimir liječio od alkoholizma.
Na pitanje tužioca je li viđala optuženog u maju i junu 1992. godine, svjedokinja je odgovorila da nije i da je čula da je bio na liniji.
Prema rasporedu, naredno suđenje će biti 2. marta.

Emina Dizdarević Tahmiščija


This post is also available in: English