This post is also available in:
Muhamed Prašo, koji je radio u Crvenom krstu opštine Kladanj, ispričao je kako je došao u Stupare početkom juna 1992. godine, nakon što je saznao da su Srbi iz okolnih sela “izmješteni u školu”, ali ne zna pod kojim okolnostima se to desilo.
“Isticali su problem sa ishranom i zdravstvenom zaštitom. Tražili su izmještaj u Šekoviće”, prisjetio se svjedok.
On je, kako je kazao, odmah dogovorio sastanak kod predsjednika Ratnog predsjedništva opštine Kladanj, gdje je dogovoreno da se “preduzmu mjere na pojačanju ishrane i liječenja”, ali da zbog bezbjednosti ne mogu biti izmješteni u Šekoviće.
Na pitanje ko je na sastanku predstavnicima Srba davao odgovore, svjedok je rekao da su to bili Osman Čučak, predsjednik Ratnog predsjeništva, te optuženi Safet Mujčinović, koji je prema optužnici, bio komandir policijske stanice u Stuparima.
Ratno predsjedništvo, kako je dodao, odlučilo je da se Srbi prebace u zgrade prosvjetnih radnika u Stuparima i da ih obezbjeđuje policija.
Za nezakonito zatvaranje srpskog stanovništva, kao i premlaćivanje i nečovječno postupanje, pored Mujčinovića, sudi se Zijadu Hamziću, Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Ramizu Haliloviću, Nedžadu Hodžiću, Osmanu Gogiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO) te vojne i civilne.
Sličan sastanak, naveo je Prašo, održan je i u januaru 1993. godine, a njemu su prisustvovali i predstavnici međunarodnog Crvenog križa. “Tada se posebno insistiralo na izmještanju u Šekoviće”, dodao je on.
Prema iskazu svjedoka, takvu odluku nije mogla donijeti policija i TO bez Ratnog predsjedništva. Srbi su iz zgrada prosvjetnih radnika, kazao je on, izmješteni u julu 1993. godine, ali mu nikakvi detalji o tome nisu poznati.
Šefik Avdibegović, drugi svjedok Tužilaštva BiH, rekao je da je radio kao dežurni smjene u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Kladanj, te da u njegovoj smjeni nije bilo privođenja Srba.
Prema njegovim riječima, neformalno je saznao da se Srbi nalazili u zgradama prosvjetnih radnika, te da ih je obezbjeđivala policija. Na pitanje zašto su ih obezbjeđivali, svjedok je odgovorio: “Da bi ljudi ostali živi.”
Suđenje se nastavlja 17. oktobra.
