Premlaćivanje nasmrt zatočenika u Doboju

do danas nisu pronađeni.

Svjedokinja Nađa Šerić, koja je pet mjeseci provela u Okružnom zatvoru, kazala je da je optuženi nijednom nije udario, za razliku od ostalih, ali da je, penjući se na krevet u ćeliji, kroz prozor iznad vrata vidjela da je udarao palicom zatvorenike tokom šetnje.
 
“Bio je rigorozniji od drugih. Ako bi neko od zatvorenika tokom šetnje podigao glavu, Branislav ga je znao udariti palicom”, rekla je Šerić.
 
Svjedok Sakib Hurtić je kazao da je u maju 1992. godine policijskim vozilom prebačen u zatvor.
 
“Na prijemu je bio dotični gospodin koji mi je tada slomio nosnu kost, izbio zub, jedan slomio, razbio arkadu. Do sobe broj pet tukao me rukama, nogama, palicom. Kad god je bio u smjeni, meni je bilo dobiti šamar ili udarac nogom. Njegov brat Nedeljko mi nikad čvoku nije opalio”, ispričao je Hurtić.
 
On je rekao kako su u noćnim satima stražari Vuković, Ninković i Radulović iz ćelije izveli Marka Kikića, koji je ranije tog dana razgovarao sa predstavnicima Crvenog krsta.
 
“Čuli su se krikovi i pitanja: ‘Šta si im pričao’”, naveo je Hurtić i dodao da je Kikić podlegao od zadobijenih povreda.
 
Svjedok je ispričao da je pripadnik Crvenih beretki sa nadimkom Riki Kerkez sa stražarima Vukovićem, Radulovićem i Ninkovićem izabrao grupu zatvorenika koji su odvedeni iz zatvora i do danas nisu pronađeni.
 
Ninkovićev advokat Branko Ristić je kazao da Hurtić nije zarobljen kao civil, nego kao rezervni policajac u selu Grapska, što je svjedok i potvrdio.
 
Ninković je optužen je da je, kao stražar u Okružnom zatvoru u Doboju, od maja 1992. do marta 1993. učestvovao u mučenju i zlostavljanju uhapšenih civila nesrpske nacionalnosti, što je za posljedicu imalo velike psihičke i fizičke patnje, tjelesno povređivanje i smrt.
 
Predratni policajac u Doboju Hasib Muratović je rekao da je sedam dana nakon hapšenja u Grapskoj 10. maja 1992. godine, prebačen u dobojski zatvor.
 
“Momci koji su osiguravali zgradu MUP-a su nam naredili da se skinemo goli. Tada me Ninković povukao i odveo u sobu broj 4. Ja sam mu zbog toga zahvalan jer su kasnije neki koji su ostali napolju nošeni, a neki su mogli da hodaju nogama”, kazao je Muratović.
 
On je rekao da ne zna ko je u prostorijama zatvora pretukao Avdu Kurtovića.
 
Okružni tužilac Slavko Krulj mu je predočio njegov iskaz dat tokom istrage u aprilu 2007. godine, kada je kazao da je “Nikola Jorgić prozivao zatvorenike, a da je Ninković udarao rukama, nogama i laktom u kičmu Avdu Kurtovića. Svjedok je rekao da ostaje pri izjavi datoj na današnjem ročištu.
 
Sejfudin Suljić iz sela Bukovačke Čivčije je kazao da ga je optuženi po dolasku u zatvor jednom udario palicom po leđima i da ga poslije toga nije tukao.
 
Svjedok Mustafa Kovačević je naveo da je ubijenog zatvorenika Jozu Matanovića poznavao od djetinjstva.
 
“Ninković je ubacio Matanovića u ćeliju. Nisam ga mogao prepoznati. Bio je izobličen. Tražio je vode. Nakon pola sata je umro. Krv mu je krenula na usta i nos. Tako je završio”, ispričao je Kovačević.
 
Svjedok Fadil Ahmić je rekao da je Matanović preminuo 5. juna 1992. godine.
 
“Podlegao mi je pred očima. Ninković ga je doveo. Prije toga nije bio u našoj ćeliji. Donio sam mu vode”, izjavio je Ahmić, koji je tokom ispitivanja Odbrane kazao i da mu je optuženi tada rekao kako mu se “to isto može desiti jer nije ustao i oborio glavu”.
 
Kovačević i Ahmić su naveli da ih optuženi nije tukao.
 
Suđenje se nastavlja 12. septembra.