Članak

Bez dodira sa zarobljenicima

29. Januara 2014.00:00
Svjedok Odbrane Rado Stevanović izjavio je na suđenju za zločine počinjene u Ugljeviku da optuženi Oliver Rodić ni jednog momenta nije bio u dodiru sa zarobljenicima koji su na Majevici bili raspoređeni po radnom zadatku.

This post is also available in: English

Stevanović je kazao da je kao pripadnik Prve bijeljinske lake pješadijske jedinice Vojske Republike Srpske (VRS) lakše ranjen krajem septembra 1992. godine, nakon čega je prebačen u Lopare da obavlja logističke poslove pripreme ogreva za vojsku. 

“Kako mi je ruka bila u gipsu i nisam bio u mogućnosti da vozim auto, dodijeljen mi je ‘Oliva’ da mi pomaže. Tada sam saznao da je on u jedinicu došao desetak dana ranije i da je do tada bio u Srbiji i Crnoj Gori. Nas dvojica smo bili stacionirani u zgradi Opštine u Loparama i zadatak nam je bio da pomažemo oko podjele drva, hrane, cigara i ostalih stvari za vojnike”, rekao je svjedok. 

On je dodao da su zarobljenici i stražari bili stacionirani i da njih dvojica nisu bili u dodiru s njima, niti da je ikada vidio ili čuo da je Oliver vrijeđao neke od zarobljenika ili ih tukao. 

Zarobljenici su, kako je naveo, na radne zadatke uglavnom dovođeni iz logora u Batkoviću (opština Bijeljina). 

“Prilikom obilaska vojnika oko Lukavca 10. oktobra 1992. godine, Rodić i ja smo ranjeni. Ja sam ponovo lakše ranjen, dok je Oliver bio teže ozlijeđen i on je odvezen na liječenje u Beogradu”, kazao je Stevanović i dodao da ga poslije ranjavanja više nije viđao u jedinici. 

On je istakao da tokom boravka u Loparama on i Rodić nikada nisu imali zadatak koji je bio u vezi sa logorom u Novom Ugljeviku niti su ikada boravili u njemu. 

Branilac Miodrag Stojanović je u spis uložio otpusnu listu kojom se potvrđuje da je optuženi Rodić u navedenom periodu bio na liječenju.   

Olivera Rodića, zajedno sa Ostojom Minićem i Velimirom Popovićem, Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti da su tokom 1992. godine iz logora u Ugljeviku izvodili zarobljenike hrvatske i bošnjačke nacionalnosti radi ispitivanja, prilikom čega su ih premlaćivali i mučili.

Na suđenju je Veselin Londrović, branilac optuženog Popovića, dostavio uvjerenje Doma zdravlja u Ugljeviku od 24. maja 1992. godine, u kojem se navodi da je Popović u tom periodu bio poslat na hirurško liječenje u bijeljinsku bolnicu. 

Nastavak suđenja zakazan je za 7. mart.

Povezani članci

Boris Sekulić


This post is also available in: English