This post is also available in:
“Ja sam zadužen za tvoju bezbjednost, ali nisam odgovoran za tvoju prirodnu smrt”, prisjetila se svjedokinja Milena Andrić riječi koje joj je Safet uputio.
Ona je kazala da se ovo desilo kada je imala napad bubrega dok je bila zatvorena u učiteljskim zgradama u Stuparima, zajedno sa drugim Srbima, među kojima su bili njen suprug i njegovi roditelji.
“Sjećam se da sam vrištala od bolova”, navela je ona i dodala da se Safet u stanu pojavio nakon što joj je bilo bolje.
Andrić je kazala da ne zna da li je Safetu rečeno da ima bolove, ali da je smatrala da joj je on bio dužan da pošalje pomoć.
Prema optužnici, Safet Mujčinović, bivši komandir stanice policije u Stuparima, iako odgovoran za uslove u kojima su bili zatočeni civili, nije poduzeo mjere da se poboljša stanje, već je dopustio nehumano postupanje, pa je tako u junu 1992. godine Mileni Andrić uskratio ljekarsku pomoć.
Svjedokinja, koja je bila 14 mjeseci zatvorena u učiteljskim zgradama, rekla je da slabo poznaje optuženog Safeta Mujčinovića, te je prilikom prepoznavanja u sudnici pokazala na optuženog Ramiza Halilovića, a nakon što je čula o kome se radi, uputila je izvinjenje.
Njen suprug, Milomir Andrić, kazao je da se ne sjeća razgovora između Safeta i njegove supruge, navodeći da mu je to ona poslije ispričala. Također se ne sjeća, kako je naveo, šta su mu stražari rekli kada im se lično obraćao za pomoć zbog bolova koje je imala supruga.
On je ispričao kako su ga u ljeto 1992. Ismet Butković i Kahro Vejzović izveli iz učiteljskih zgrada, te odveli na ispitivanje kod obližnje škole.
Dok mu je optuženi Nusret Muhić postavljao pitanja u vezi s oružjem, Vejzović ga je, kako je svjedok rekao, udario nekoliko puta. Naveo je da Vejzovića do tada nije poznavao, dodavši da je za njegovo ime čuo dok je bio zatvoren.
“Dva-tri puta je pritrčao i udario me pesnicom po glavi”, kazao je Andrić i dodao da ga je udario i kundakom puške u rebra.
Svjedoka su ubrzo odveli u policijsku stanicu u Kladnju, gdje je, kako je ispričao, rekao Muhiću za očevo i svoje oružje, za koje su imali dozvolu, a koje je poslije pronađeno. Dodao je da se Muhić ponašao korektno i profesionalno.
Prema optužnici, Muhić je bio šef grupe za sprečavanje kriminaliteta u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Kladanj, a Vejzović policajac u Stuparima.
Opisujući uslove u učiteljskim zgradama, gdje je bio zatvoren devet mjeseci, svjedok je naveo da su ih policajci čuvali, kao i da im je bilo dozvoljena 15-minutna šetnja. U početku, kako je rekao, nije imao nekih primjedbi na hranu, dodavši da su poslije slabo jeli.
“Na najvećim toplotama nismo smjeli otvoriti prozor”, kazao je on.
Jedan od stražara, kako je naveo, bio je optuženi Nedžad Hodžić, kojeg je svrstao u kategoriju časnih ljudi. Tokom svjedočenja, pohvalno je govorio i o optuženom Haliloviću.
Zajedno sa Mujčinovićem, Halilovićem, Hodžićem, Vejzovićem i Muhićem, za zločine u Kladnju se sudi Selmanu Busnovu, Zijadu Hamziću, Harizu Habiboviću i Osmanu Gogiću.
Suđenje se nastavlja 24. januara.
