Nacionalna politika diktira pomoć

Zbog toga se 101 od 161 optuženice koju je podigao Haški tribunal odnosila na ratne zločine počinjene u ovoj državi, ali je BiH potrošila mnogo manje na svoje optuženike od drugih zemalja bivše Jugoslavije – neki od svoje domovine čak nisu dobili ništa.

Dva politička entiteta u zemlji Republika Srpska i Federacija BiH, drugačije su pristupile svojim optuženima pred sudom koji su osnovale Ujedinjene nacije (UN): Srbi su svojim optuženima zvanično pružili određenu finansijsku pomoć, dok je ona u Federaciji izostala.

Na svoje haške optuženike Republika Srpska je potrošila ukupno 640.000 eura, saopštili su za BIRN zvaničnici iz Banja Luke.

Ministarstvo pravde precizira da su vlasti Republike Srpske izdvojile sredstva za optužene na tri načina.
Vlada Republike Srpske donijela je odluku 2005. godine da će dodijeliti jednokratnu pomoć u iznosu od 25.000 svakom haškom optuženiku koji se dobrovoljno preda lokalnim vlastima. To je učinilo sedam osoba, što je Vladu koštalo ukupno 175.000 eura, mada su vlasti odbile da objelodane njihova imena.

Drugi način isplate bio je u vidu jednokratne pomoći od 50.000 eura dodijeljene porodicama haških pritvorenika kako bi se obezbijedilo njihovo “materijalno i finansijsko blagostanje”.

I treće, vlasti Republike Srpske su 2001. godine osnovale Fondaciju “Pomoć”, preko Udruženja bivših boraca Republike Srpske, sa ciljem da se pomogne porodicama onih kojima se sudi u Hagu ili pred Sudom BiH.

Od 2003. do 2013. godine, Fondacija je od Vlade Republike Srpske dobila 412.000 eura, dodijeljenih porodicama optuženika za ratne zločine u Hagu ili Sarajevu.

Izostala pomoć Bošnjacima i Hrvatima

Uprkos tome što su dvojica ratnih zapovjednika Armije BiH (ABiH) – Sefer Halilović i Rasim Delić – izručeni Hagu, baš kao i nekolicina zvaničnika bosanskih Hrvata, Vlada Federacije BiH nije izdvojila nikakva sredstva za njihovu odbranu ili porodice, rečeno je BIRN-u.

“Vlada Federacije BiH nikada nije planirala, niti dodijelila finansijsku pomoć haškim optuženicima ili članovima njihovih porodica”, kaže Edita Kalajdžić, sekretar Vlade Federacije BiH.

Međutim, iako vlasti Republike Srpska izdvajaju sredstva za porodice srpskih optuženika za ratne zločine, troškove njihove odbrane u cijelosti plaća MKSJ iz budžeta Ujedinjenih nacija (UN).

Ukupne troškove suđenja političkim i vojnim liderima bosanskih Srba Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, koji se mjere u stotine hiljada eura, ispočetka je plaćao MKSJ.

Poslije više godina, međutim, MKSJ je ove godine donio odluku da će i Karadžić i Mladić morati da finansiraju dio troškova svoje odbrane zato što mogu da je priušte. Karadžiću je naloženo da izvrši jednokratnu uplatu od 150.000, a Mladić od 60.000 eura.

Pravni zastupnici Karadžića i Mladića kažu za BIRN da za svoj rad nikada nisu primili novac od vlasti Republike Srpske.

“Pomoć se sastoji od izdavanja dokumenata. Nikada nismo dobili nikakvu finansijsku pomoć od bilo koje vlade u Bosni i Hercegovini”, tvrdi Miodrag Stojanović, zamjenik Mladićevog pravnog savjetnika.

“Jedina finansijska pomoć timovima odbrane dolazi od Vlade Srbije za njene državljane”, navodi on.
Mladić je od Srbije do sada dobio oko 6.500 eura, kažu za BIRN zvaničnici iz Beograda.

Stojanovićevu izjavu potvrdio je i Piter Robinson, Mladićev pravni savjetnik.

“Ne postoji pravna obaveza za neku državu ili entitet da finansijski pomažu haške optuženike. Neke države, međutim, kao što su Hrvatska i Kosovo, pružile su finansijsku pomoć svojim državljanima optuženim pred Tribunalom i vidjeli ste rezultate”, ističe Robinson.

MKSJ je prošle godine optužbi oslobodio bivšeg premijera Kosova Ramuša Haradinaja i hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Hrvatska je izdvojila velike iznose za pomoć svojim bivšim generalima, dok na Kosovu negiraju da su novčano pomogli Haradinaja, mada je u privatnom fondu za njega sakupljeno više od milion eura.

Žrtve osuđuju trošenje na optužene

Neke žrtve rata, međutim, nisu zadovoljne idejom da ljudi poput Karadžića ili Mladića dobivaju sredstva od države da bi odbacili optužbe protiv sebe.

Kada Hotić iz Srebrenice, koja je izgubila članove svoje porodice kada je VRS u julu 1995. godine napala zonu pod zaštitom UN-a i pobila više od 7.000 Bošnjaka, je izjavila da takve isplate predstavljaju nastavak činjenja ratnih zločina iz prošlosti.

“Bilo bi mnogo bolje da su novac uložili u obnovu škola ili zajednica, u bilo kakve dobrotvorne svrhe od kojih bi ljudi mogli da dobiju posao ili nešto slično”, kaže Hotićeva.

Sličan stav ima i Anđelko Kvesić, predsjednik Udruženja bivših hrvatskih logoraša u centralnoj BiH, koji navodi da bi vlasti trebalo više da daju žrtvama torture i drugim žrtvama rata.

“Mislim da ne smijemo smetnuti sa uma da su optuženi nevini dok se ne dokaže suprotno, ali, s druge strane, ne dobivamo skoro ništa za naše žrtve”, kaže Kvesić.

S ovim se slaže i glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc. Iako priznaje da je na “suverenim državama da odluče kako će trošiti svoj novac”, on dodaje da razume gnjev žrtava.

“Vidim nezadovoljstvo žrtava, naročito u Bosni i Hercegovini, gdje godinama pokušavaju da osnuju fond za žrtve, a mislim da smo daleko od toga, dok se istovremeno hiljade troše na potencijalne ratne zločince”, kaže za BIRN Bramerc.

“Normalno je da svaki optuženi ima najbolju odbranu i to je pitanje za suverene države, ali bih volio da vidim kako istu spremnost pokazuju i u podršci žrtvama”, dodaje on.

Ovaj stav, međutim, ne dijele svi u BiH, naročito među Srbima koji smatraju da su žrtvovani i neproporcionalno kažnjeni za ratne zločine.

Nedeljko Mitrović, predsjednik Udruženja porodica ubijenih i nestalih Republike Srpske, tvrdi da nema ničeg lošeg u finansiranju haških optuženika koji su nevini dok se ne dokaže suprotno.

“Ne vidim u tome ništa protuzakonito, to samo može da pomogne ljudima da dobiju pravično suđenje”, kaže Mitrović.

Razlika u pristupu vlasti Republike Srpske i Federacije BiH kada je u pitanju dodjela sredstava ogleda se samo u činjenici da Republika Srpska ima centralizovanu vladu sastavljenu isključivo od Srba, dok Federacija BiH mora da obezbijedi konsenzus Bošnjaka i Hrvata da bi donijela jednu takvu odluku, objašnjava Vehid Šehić, pravni ekspert i bivši sudija u BiH.

To se pokazalo nemogućim, zbog čega bosanski Srbi imaju bolji tretman i stoga veće šanse na sudu od onih sa drugim nacionalnim porijeklom, tvrdi Šehić.

“Mislim da je takva situacija neprihvatljiva, jer sada imamo pravnu neizvjesnost. Prema ljudima iz različitih entiteta u istoj državi postupa se drugačije”, ističe on.

Srpski fond skuplja novac za Srbe

Iako su oba entiteta u BiH dostavili BIRN-u zvanične podatke o trošenju na haške optuženike i njihove porodice, druge vidove finansijske pomoći optuženicima bilo je teže dokazati.

Republika Srpska je u junu 2013. godine pokrenula inicijativu u kojoj “svi radnici i službenici vlade i javnih kompanija“ mogu dodijeliti dio svojih primanja Fondaciji “Pomoć”, kaže Maja Radetić, portparolka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite.

Međutim, Radetićeva tvrdi da Ministarstvo vodi evidenciju koliko je ljudi do sada izvršilo uplatu.
Fondacija “Pomoć” nije objelodanila evidenciju, ali predsjednik Saveza bivših boraca Republike Srpske Pantelija Ćurguz, koji predvodi Fondaciju, tvrdi da ona nije dobro finansirana.

“Imamo minimalna sredstva, ali ona nisu ni izbliza dovoljna”, kaže on za BIRN.

Ćurguz navodi da je želio da “Pomoć” finansira reviziju predmeta u kojima su bosanski Srbi osuđeni za ratne zločine “zato što je u zatvoru mnogo nevinih”.

“Mislim da je humano i moralno za Republiku Srpsku da pomogne svojim političarima i vojnicima koji su nepravedno osuđeni da finansira reviziju predmeta pred sudovima. Volio bih da svi oni dokažu svoju nevinost na sudu”, ističe on.

Iako su takve isplate zakonite, motivi su često politički pre nego humanitarni, a vođeni su nacionalističkom retorikom, tvrdi Param-Prit Sing iz međunarodne organizacije “Human rights watch”.

“Znamo da se u dijelu naroda mnogi haški optuženici doživljavaju pozitivno, tako da je podrška političara prosto demonstracija te retorike”, zaključuje Sing.