This post is also available in:
Senad Kreho, branilac Gorana Damjanovića, u tom pravcu je uložio dokaze da je supruga optuženog nezaposlena i da mu je sin učenik srednje škole.
“Sud mora cijeniti i olakšavajuće okolnosti. Moj branjenik je pušten kući, živi u zajednici u kojoj niko ne radi i u ovom krivičnom djelu nije bilo smrtnih posljedica”, kazao je Kreho, predloživši kaznu ispod zakonskog minimuma.
Tužilaštvo BiH nije imalo dokaza u vezi sa krivično-pravnom sankcijom, kao ni Odbrana drugooptuženog Zorana Damjanovića.
Tužilaštvo je ostalo pri završnim riječima iz prvostepenog postupka okončanog u junu 2007., naglasivši da traže osuđujuću presudu i kaznu zatvora za optužene Damjanoviće.
Fahrija Karkin, branilac drugooptuženog Zorana Damjanovića, zatražio je oslobađajuću presudu.
“Nije van svake razumne sumnje dokazano ovo krivično djelo. Ukoliko dođe do osuđujuće presude, molim da se poštuje odluka Ustavnog suda iz septembra ove godine i da se sudi po zakonu iz vremena kada je počinjeno djelo iz optužnice”, rekao je Karkin i zatražio minimalnu kaznu, ukoliko dođe do osuđujuće presude.
On je kazao kako ne iznosi olakšavajuće i otežavajuće okolnosti jer njegov branjenik sve vrijeme tvrdi da nije kriv.
Sudsko vijeće je zakazalo izricanje presude za petak, 13. decembar.
Sud BiH je 2007. braću Damjanović pravosnažno osudio na 11, odnosno deset i po godina zatvora za zločine protiv civilnog stanovništva počinjene na području Sarajeva po Krivičnom zakonu BiH.
Do obnavljanja postupka došlo je nakon što je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, rješavajući apelaciju Gorana Damjanovića, zaključio da je trebao biti primijenjen zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), jer je blaži po počinioca. Nakon toga je i Ustavni sud BiH usvojio sličan zaključak za Zorana Damjanovića.
Zakon preuzet od SFRJ za ratni zločin propisuje minimalnu kaznu od pet godina zatvora, dok je u KZ-u BiH propisana najmanja kazna od deset godina.
Sud BiH je ukinuo presudu Damjanovićima i pustio ih na slobodu nakon šest godina provedenih na izdržavanju kazne.
Braća Damjanović su u prethodnom postupku bili proglašeni krivima da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), sa drugim vojnicima 2. juna 1992. tukli 20 do 30 zarobljenih Bošnjaka u mjestu Bojnik kod Sarajeva. Premlaćivanje je, navedeno je u presudi, trajalo od jednog do tri sata, a zarobljenike su tukli puškama, palicama, nogama i rukama.
