This post is also available in: English
Svjedočeći pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu, Hasan Dženanović je kazao da je 8. augusta 1992. saznao da njegov brat i bratić nisu u svojoj kući u selu Starčići. Naredno jutro krenuo je tražiti brata, i tada je u mjestu Podvode vidio njegovo tijelo.
“Na tijelu nije bilo glave. Glava je bila odsječena. Otišli smo po deke i tijelo odnijeli kući. Taj dan je i sahranjen”, rekao je Dženanović.
Svjedok je dodao da se bratić Meho taj dan vratio kući i ispričao da je bio s ocem kada je čuo pucnjavu, nakon čega je njegov otac pao na zemlju.
“Kada se dignuo, vidio je Dragu i Milenka Ćaćića, Voju Motiku i još jednog”, kazao je Dženanović, dodavši kako je on te ljude poznavao jer su mu bili komšije.
Prema optužnici Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, Dragiša Ćaćić, Milenko Ćaćić i Vojo Motika su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) u Rogatici, 8. augusta 1992. godine u blizini sela Starčići jednu osobu ubili, a dijete ranili.
Na pitanje tužioca Mirze Hukeljića, kako zna tačan datum bratova ubistva, svjedok je rekao da tu “tragediju nikada ne može zaboraviti”. Odbrane su naglasile da je u ranijim izjavama svjedok spominjao druge datume u vezi sa ovim događajima.
Drugi svjedok, Lutvo Dženanović je također kazao da je njegov otac ubijen 8. augusta 1992. godine.
“Tog dana sam čuo pucanj i kratki rafal. Sutra sam s amidžom Hasanom i drugima otišao tražiti oca i brata. Mi smo očevo tijelo pronašli. Bilo je bez glave”, ispričao je Lutvo Dženanović.
On je dodao kako mu je brat Meho ispričao šta se desilo ocu. Na pitanje advokata Nenada Rubeža, branioca prvooptuženog, da li je Meho vidio ko je pucao u oca, svjedok je rekao da Meho to “nije direktno vidio”, te da nije vidio ni ko je odsjekao očevu glavu.
Tokom unakrsnog pitanja svjedok se obratio prvooptuženom i kazao: “Dragiša, moj babo tebi ono ne bi uradio.”
Suđenje se nastavlja 24. juna.
