This post is also available in:
Svjedok Kemal Hodžić je kazao da je 10. maja 1992. godine, zajedno sa porodicom i ostalim mještanima sela Suha, zatvoren na gradskom stadionu u Bratuncu. Kako je rekao, od stražara koji su tamo bili nikog nije prepoznao, jer su to uglavnom bili “ljudi sa strane”.
“Pripadnici paravojnih jedinica su bili ti koji su nas čuvali na stadionu. Zvali smo ih ‘arkanovci’, ‘šešeljevci’, a bio je i Novosadski korpus. Njih niko nije poznavao. To su bili ljudi iz Srbije”, objasnio je Hodžić.
On je dodao da je tog dana s drugim vojno sposobnim muškarcima kamionom odvezen u Osnovnu školu “Vuk Karadžić”. U fiskulturnoj sali, gdje je bilo zatvoreno oko 400 ljudi – kako je rekao – nekoliko su ugušilo.
“Dođe stražar iz Vranja, prozove te i moraš da izađeš. Kad te izvedu, uglavnom dobiješ batine i budeš maltretiran. Tako su ubili komšiju Medu Helića i njegova dva sina. Ti ljudi nisu mogli da znaju naša imena, ali je sigurno postojao neko ko im je sve to rekao”, objasnio je Hodžić.
Svjedok je potvrdio i da su ga tokom zatočeništva u školi jedne prilike pretukli stražari koje je poznavao pod nadimcima “Bane i Makedonac”. Kako je rekao, tog dana sa “Banetom i Makedoncem” u školu je došao i Savo Babić, koji nije maltretirao zatvorenike.
“Ja ne mogu da kažem ono što nije bilo. Jesam ga vidio u školi, on je stajao iza Baneta i Makedonca, ali nije bio prisutan kad su me tukli. On je samo ušao sa njima u salu, ali riječ jednu nije progovorio”, prisjetio se Hodžić.
Tužilaštvo BiH tereti Babića da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u bratunačku školu “Vuk Karadžić”.
Prema optužnici, oko 400 civila bilo je zatvoreno u školi, od kojih su neki premlaćivani i tučeni, a više desetina ih je ubijeno, ili su umrli zbog uslova u školi.
U nastavku svjedočenja Hodžić je ispričao da je u školi bio zatvoren tri dana, te da je nakon toga odveden na razmjenu u Visoko. Prije razmjene, kako je rekao Hodžić, zatvorenike su odveli na Pale.
“Tada sam još jednom dobio batine, i tada sam ponovo vidio Savu Babića. On nas nije tukao i maltretirao. Bio je samo prisutan kad su nas vodili na razmjenu i to je sve”, kazao je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja Hodžić je rekao da je optuženog poznavao prije rata, te da ga je znao kao “dobrog komšiju” njegovih rođaka. Optuženi Savo Babić je pitao svjedoka da li je siguran da ga je vidio u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, na šta je svjedok potvrdno odgovorio.
“Jesam, vidio sam te, i to je istina. Ne mogu reći ono što nije”, kazao je Hodžić.
Nastavak suđenja zakazan je za 3. juni.
