Članak

Sankcije enklavama

22. Maja 2013.00:00
Penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske (VRS) Mirko Trivić izjavio je na suđenju Ratku Mladiću da je direktiva Radovana Karadžića iz marta 1995. da VRS u Srebrenici i Žepi stvori “nepodnošljivu situaciju” za život i opstanak muslimanskog stanovništv

This post is also available in: English

a bilo svojevrsno uvođenje sankcija.

Svjedok je kazao da je cilj Direktive 7 bio da VRS razdvajanjem enklava Srebrenice i Žepe “kod lokalnog stanovništva stvori svijest da su zarobljenici svojih vođa i da bi trebalo da ih mijenjaju”.

Nazvao je to sankcijama kakve uvode “velike sile” s namjerom da “mijenjaju režime”.

“Ovo su sankcije… samo drugačije rečeno”, kazao je Trivić, nekadašnji komandant Druge romanijske brigade VRS-a, koja je učestvovala u ofanzivi na Srebrenicu, okončanoj 11. jula 1995. padom enklave.

Mladiću, bivšem komandantu VRS-a, sudi se, kao i nekadašnjem predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću, za genocid počinjen u Srebrenici.

Svjedok Trivić je rekao da u to vrijeme nije dobio i vidio direktivu. Kako je naveo, direktive nisu bile izvršni dokumenti i bilo je moguće da se njihovi dijelovi ne sprovode.

Odbrana je, kao dokaz za to, svjedoku prikazala Direktivu 7.1, koju je sačinio i trupama 31. marta 1995. uputio general Mladić, a u kojoj nema zadatka da VRS stvori “nepodnošljivu situaciju” u enklavama.

Mladićev branilac Branko Lukić sugerisao je da je za Direktivu 7, kao dokument Vrhovne komande odgovoran vrhovni komandant Karadžić, koji ju je potpisao, bez obzira što ju je sačinio član Glavnog štaba VRS-a, pukovnik Radivoje Miletić.  

Svjedok se s tim složio, navodeći da je Karadžićeva direktiva bila upućena Drinskom korpusu VRS-a, ali ne i Glavnom štabu.

Miletića je sud u Haagu nepravosnažno osudio na 19 godina zatvora zbog progona stanovništva Srebrenice i Žepe, uključujući ubistva.

U dodatnom ispitivanju, tužilac Peter McCloskey je svog svjedoka podsjetio da je i on sam od nadređene komande Drinskog korpusa dobio u zadatak “stvaranje nepodnošljive situacije” za stanovništvo dvije enklave.

Nakon što je Trivić odgovorio da se “ne sjeća” i pozvao tužioca da mu predoči to naređenje, McCloskey je to i učinio, skrećući pažnju svjedoku da je komanda Drinskog korpusa 19. marta 1995. podređenim jedinicama naredila “stvaranje nepodnošljive situacije” u enklavama, prenoseći doslovno Karadžićevu direktivu.

“Ne sjećam se, nije bilo upućeno meni. Ja tada nisam imao položaje prema Srebrenici i Žepi. Nisam imao potrebe da to čitam”, odgovorio je Trivić.

Iz dnevnika koji je Trivić vodio, tužilac mu je pokazao zapis u kojem prenosi da je 13. jula 1995. godine, dva dana poslije pada Srebrenice, komandant Drinskog korpusa general Radislav Krstić na sastanku naveo kao cilj da cijelo područje bude “oslobođeno od Turaka”.

“Jeste to rekao, ali su se ti termini – četnik, Turčin, balija – odnosili na vojsku. Tako smo jedni druge nazivali”, prokomentarisao je Trivić.

Poslije Trivića, svjedočenje je započeo zaštićeni svjedok RM-306, koji će iskaz nastaviti 23. maja.

Mladić je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English