Jasno svjedočenje ili oslobađajuća presuda

Razlike u iskazima na suđenju svjedoci obrazlažu “ucjenama” pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) ili time što se prepadnu pa govore “i ono što znaju i ono što ne znaju”.

U SIPA-i kažu da nemaju saznanja da su njihovi istražioci ikada uzimali izjave suprotno pravilima. Podsjećaju na jedan primjer, gdje je svjedok prijavio istražioca jer je vršio pritisak na njega u vezi sa slučajem zločina počinjenih u Srebrenici. Međutim, provjerom je utvrđeno da je ispitivanje bilo u skladu s pravilima.

Zakon propisuje da se snima uzimanje izjava, pogotovo u istrazi, ali u SIPA-i kažu da kada se svjedoci ispituju na terenu, u nemogućnosti su to uraditi.

Prije nego što započne svjedočenje, svaki svjedok pročita zakletvu, a sudsko vijeće ga upozori da je davanje lažnog iskaza krivično djelo, za koje je zaprijećena kazna zatvora.

Advokati smatraju da se promjene iskaza moraju istražiti kako bi se utvrdilo ko govori istinu. S druge strane, sudije ističu da ako se presuda zasniva na iskazu jednog svjedoka, to svjedočenje mora biti  jasno.

Lažno svjedočenje

Od početka rada Odjela za ratne zločine Suda BiH 2005. godine, jedino je Boško Lazić osuđen za lažno svjedočenje, a Murat Silajdžija zbog pokušaja navođenja na promjenu iskaza.

Lazić je drugostepenom presudom osuđen na godinu i tri mjeseca, a Silajdžija na godinu dana zatvora.

Tužilaštvo može podići optužnicu za lažno svjedočenje nakon što predmet u kojem je svjedok dao sporni iskaz bude pravosnažno okončan.Takva optužnica podignuta je protiv Boška Lazića krajem 2011. godine.
 
On je u istrazi naveo Tužilaštvu BiH i SIPA-i da je ulazio u školu “Vuk Karadžić” u Bratuncu, te je saznao da je Zoran Živanović pucao u zarobljenike iz Srebrenice.

Međutim, na suđenju je rekao da nije siguran da je istina ono što je kazao istražiocima i tužiocima. Razliku je obrazložio rekavši da je bio uplašen tokom ispitivanja u istrazi i da je govorio “šta je znao i šta nije”.

U drugostepenoj presudi u predmetu protiv Lazića, koju je Sud BiH donio u februaru ove godine, navodi se da su prve njegove izjave imale teške posljedice za Živanovića, koji je do izricanja presude proveo skoro dvije godine u pritvoru.

“Apelaciono vijeće smatra da će ova presuda uticati kako na optuženog, tako i na druge svjedoke u krivičnim postupcima”, naveo je sudija Nedžad Popovac.

Dvojica zaštićenih svjedoka Tužilaštva BiH trebala su biti od ključnog značaja za dokazivanje tvrdnje da je Zoran Ilić u julu 1995. počinio ratni zločin nad zarobljenicima iz Srebrenice, međutim na suđenju se to promijenilo.

Svjedok NI-104 je na suđenju rekao da je Ilić pucanjem iz puške u gomilu tijela prethodno strijeljanih zarobljenika vršio “ovjeravanje” kako ne bi bilo preživjelih kod skladišta Zadruge u Kravici, blizu Bratunca.

Ovaj svjedok je tokom istrage dao više izjava, a u jednoj Ilića nije ni spomenuo. Razliku je objasnio time da je poslije shvatio ozbiljnost situacije, te je odlučio sve ispričati.

Drugi svjedok, NI-101, trebao je na suđenju potvrditi da je Ilić ubio zarobljenika iz Srebrenice tokom pretresa terena u blizini Bratunca. Međutim, tokom svjedočenja on je naveo da ga je istražilac prisilio da kaže kako je to učinio optuženi Ilić, iako on smatra da je to učinio izvjesni Simo.

Pred kraj suđenja, tužilac Erik Larson je kazao da optuženi Ilić nije bio bitan dok ga svjedok NI-101 nije spomenuo u istrazi. Larson smatra da je prijetnje NI-101 uputio optuženi Ilić, te da je svjedok zbog toga promijenio iskaz. Žustro je reagovao branilac Miloš Perić, rekavši da je neozbiljno iznositi takve tvrdnje bez dokaza.

Ilić je u oktobru 2012. oslobođen prvostepenom presudom, na koju je Tužilaštvo BiH uložilo žalbu.

Sudsko vijeće je u obrazloženju presude navelo da je svjedok NI-104 radikalnu promjenu iskaza neuvjerljivo objasnio, dok svjedok NI-101 u konačnici nije mogao potvrditi da je Ilić ubio zarobljenika.

Utvrditi razloge promjene iskaza

Azra Miletić, sutkinja Žalbenog vijeća Suda BiH, kaže da ukoliko se presuda zasniva na jednom svjedoku, njegovo svjedočenje mora biti “kristalno jasno”. U suprotnom će presuda biti oslobađajuća.

Vasvija Vidović, dugogodišnja sutkinja, danas advokatica, kaže da je Tužilaštvo to koje mora utvrditi razloge promjene iskaza.

Iako je BIRN – Justice Report više puta od Tužilaštva BiH tražio odgovor na pitanje da li utvrđuju razloge promjene iskaza, to nismo uspjeli saznati ni nakon isteka roka od 15 dana, koji je propisan Zakonom o slobodi pristupa informacijama.

Sud BiH je u jednom predmetu za zločine u Srebrenici u presudi cijenio i “nedozvoljene pritiske” na zaštićenog svjedoka S-101, te je odlučio da presudu neće u “odlučujućoj mjeri” zasnivati na njegovom svjedočenju.

Zbog ovog su u sudnici suočeni svjedok S-101 i Bajro Kulovac, bivši inspektor SIPA-e.

Ovaj svjedok je rekao da je određene navode u istrazi dao pod pritiskom Kulovca, koji ga je navodno ucjenjivao da priča o događajima o kojima nema saznanja. Svjedok tvrdi da mu je Kulovac govorio da uvijek ima dva čovjeka koji će svjedočiti protiv njega ili može “pustiti priču” kako je glavni saradnik Tužilaštva.

S druge strane, Kulovac je izjavio da prilikom istrage nije vršio pritisak, niti upućivao prijetnje ovom svjedoku.

Korektno i bez prijetnji

Ponašanje istražioca, kažu stručnjaci, mora biti korektno i svjedoku se ne smije prijetiti. Dozvoljena su, objašnjavaju stručnjaci, pitanja i predočavanje činjenica koja svjedoka moraju staviti u okvir svjedočenja, odnosno dovesti u situaciju da govori.

Nakon što svjedoci daju iskaz u istrazi, predoči im se zapisnik, koji poslije čitanja potpišu. Međutim, oni na suđenju u bitnim stvarima promijene iskaz u korist ili na štetu optuženih.

Vidović navodi da zakon propisuje “da se u pravilu vrši snimanje ispitivanja u bilo kojoj fazi krivičnog postupka, naročito je to važno kada je u pitanju istraga”. Na audio i video snimku, objašnjava ona, mogao bi se vidjeti način ispitivanja i davanja odgovora, kao i ponašanje svjedoka, te istražioca ili tužioca.

“Do sada nisam naišla na predmet da je vršeno snimanje iskaza svjedoka, čak i onih koji sa tužiocima sklapaju sporazum”, kaže Vidović, koja trenutno zastupa optužene na četiri suđenja za ratne zločine pred Sudom BiH, gdje je bilo slučajeva da svjedoci u bitnom promijene svjedočenje.

Ivica Divković, načelnik Centra za istraživanje ratnih zločina u SIPA-i, objašnjava da istražioci SIPA-e snimaju iskaze svjedoka kad god je to moguće, a naročito očevidaca, kako bi uspjeli izbjeći manipulacije u vezi sa davanjem iskaza.

“Svakodnevno je veliki broj ekipa SIPA-e prisutan na terenu i faktički smo onemogućeni da vršimo snimanje svih razgovora, svih informativnih razgovora”, kaže on.

U nekim slučajevima, poput Ilićevog, u sudnici nije emitovan audio ili video snimak iz istrage, dok je na suđenju Ostoji Stanišiću i Marku Miloševiću, optuženima za genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine, audio snimak iz istrage uvršten u sudski spis nakon što je došlo do promjene.

O važnosti istraživanja razloga promjene svjedočenja govori i Vlado Adamović, bivši sudija Suda BiH, a danas advokat i u predmetima ratnih zločina. Prema njemu, sudovi se ne smiju zadovoljavati devizom “mi diskreciono odlučujemo o dokazima”.

Prema riječima Adamovića, a pozivajući se na praksu drugih država, morat će se i kod nas dokazima utvrđivati ko govori istinu.