This post is also available in: English
Ivica Vidaković je rekao da je 4. maja 1992. godine iz straha otišao iz svog stana u kuću Borislava Ilića, oca optužene Monike Karan-Ilić.
“Osim mene, u kući je bilo još nekih osoba. S obzirom da Monika prije rata nije živjela sa ocem, ona se u toj kući pojavila oko 6. maja i tu je ostala deset dana. Za tih nekoliko dana, Monika nije odlazila iz kuće, ali mi je pričala da ima problema jer joj Goran Jelisić prijeti i traži da se vrati u kuću u kojoj je živjela sa svojom majkom”, kazao je Vidaković.
Prema Vidakoviću, optužena je jednog dana, dok je njen otac bio odsutan, “jednostavno nestala iz kuće”.
“Ne znam ko ju je odveo, ali poslije sam čuo po gradu da ju je Goran oteo nasilu te je odveo u Bijeljinu, gdje ju je fizički maltretirao i zlostavljao”, ispričao je ovaj svjedok.
Goran Jelisić je pred Haškim tribunalom 2001. priznao krivicu za zločine počinjene u Brčkom i osuđen je na 40 godina zatvora.
Monika Karan-Ilić se optužnicom u osam tačaka tereti da je, od maja 1992. do 10. jula iste godine, u logoru Luka i Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Brčkom učestvovala u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatočenim civilima.
Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Amela Mustafić je pitala svjedoka da li je čuo kakav je bio Goran Jelisić, na šta je Vidaković odgovorio da se pričalo da je “opasan tip”.
Odbrana Monike Karan-Ilić predložila je saslušanje još dva svjedoka na narednom ročištu – zakazanom za 6. decembar ove godine – kada će u svoju korist iskaz dati i optužena.
