This post is also available in: English
Svjedok Mevludin Sejmenović opisao je kako su snage pod vođstvom Srpske demokratske stranke (SDS) silom preuzele vlast u Prijedoru, a zatim nezakonito pritvarale, ubijale i proganjale bošnjačko i hrvatsko stanovništvo.
Sejmenović, koji je bio republički poslanik Stranke demokratske akcije (SDA) iz Prijedora, izjavio je da je SDS tvrdila da je “70 odsto” te opštine “srpsko”, prije nego što je nasilno preuzela vlast 30. aprila 1992. godine.
Nakon toga, kako je dodao, svi ljudi nesrpske nacionalnosti su udaljeni s posla.
U pregovorima u kojima je svjedok učestvovao, SDS i vojska su Bošnjacima postavili ultimatum da odmah predaju “7.000 cijevi”, koje oni, prema njegovom iskazu, nisu imali.
“Major Radmilo Zeljaja rekao nam je doslovno: ‘Ako ne vratite 7.000 cijevi, sravniću Kozarac sa zemljom.’ Bećir Medunjanin je kazao: ‘Kako da vratimo kad nemamo?’, na šta je Zeljaja odgovorio: ‘To je, gospodo, vaš problem’”, posvjedočio je Sejmenović.
On je dodao da je uslijedio napad na Kozarac, a potom su svi muškarci, čak i stariji dječaci, odvedeni u logore Omarska i Keraterm, a žene i djeca u Trnopolje ili su otišli “u zbjegove”, dok su njihove kuće sistematski opljačkane ili zapaljene.
U logoru Trnopolje, Sejmenović je vidio “iscrpljene ljude usporenog hoda i tupih pogleda koji su ležali na travi jer nije bilo smještaja”.
Kazao je i da su srpske snage u tom logoru ubile šestoricu bošnjačkih muškaraca iz jedne porodice, a da su u Omarskoj, u koju je bio prebačen, ubijeni Bećir Medunjanin, njegova supruga i još jedan Bošnjak.
Opisao je kako je “bijela kuća” u Omarskoj, u kojoj je bio prebijen i vidio pretučene pritvorenike, “bila u potpunosti krvava, od podova do zidova”.
Svjedoka je poslije posjete stranih novinara logoru u avgustu 1992. iz Omarske izveo visoki zvaničnik SDS-a Vojo Kuprešanin, po nalogu predsjednika Republike Srpske (RS) i SDS-a Radovana Karadžića, kojem se u Haagu takođe sudi za zločine počinjene u BiH.
“U Omarskoj je sve bilo smrt, smrt i samo smrt, a onda se odjednom pojavljuje Kuprešanin i počinje govoriti o visokoj politici. Ja sam šutio, misleći da i to moram proći prije smrti. Telefonom je Kuprešanin razgovarao sa Karadžićem, koji mu je rekao da mi obavezno kupe odijelo, da me uhrane i dovedu u Banjaluku”, prisjetio se Sejmenović.
Kako je izjavio, tek kada mu je Kuprešaninov vozač rekao da je “dobro što je postao član srpske skupštine, ali da se mora čuvati da ga ne ubiju Bošnjaci”, shvatio je da je “Karadžiću potreban da bi simulirao multietničku vlast”.
“Shvatio sam da na taj način peru krivicu za zločine koje su napravili u ogromnom obimu”, naznačio je Sejmenović, dodajući da su visoki srpski funkcioneri znali za zlodjela u Omarskoj, ali da su to “smatrali normalnim ratnim zbivanjima”.
Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), tereti se za sistematski progon Bošnjaka i Hrvata u opštini Prijedor, koji je dosegao razmjere genocida.
Njega optužnica tereti i za genocid počinjen u Srebrenici, kampanju terora nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Fadila Tarčin posvjedočila je da je 28. maja 1992., kada je imala 16 godina, bila ranjena u eksploziji granate u sarajevskom naselju Širokača, dok se sa roditeljima skrivala u podrumu svoje kuće.
Tarčin je izjavila da je poslije ranjavanja na radiju čula presretnuti razgovor u kojem general Mladić naređuje granatiranje četvrti Sarajeva u kojem nema mnogo srpskog življa.
Suđenje će biti nastavljeno 3. oktobra, kada će Odbrana unakrsno ispitivati Sejmenovića.
R.M.
