Unaprijed problematična Strategija tranzicijske pravde

Već se pojavio problem volje za usvajanje sveobuhvatne Strategije za rješavanje pitanja součavanja s prošlošću, s obzirom da je Aleksandra Pandurević, predsjedavajuća Državne parlamentarne komisije za ljudska prava, kojoj je predstavljen nacrt dokumenta, izrazila određene rezerve prema Strategiji, istaknuvši da je previše skupa.

Na Nacrtu državne strategije tranzicijske pravde od marta 2010. godine radila je petnaestočlana ekspertna radna grupa koju je imenovalo Vijeće ministara BiH, uz podršku UNDP-a. U Strategiji su definisani vansudski mehanizmi u vezi s utvrđivanjem činjenica i istine o događajima iz perioda od 1992. do 1995. godine.

“Vizija Strategije tranzicijske pravde je da u svim segmentima društva uspostavi otvoren, funkcionalan i produktivan dijalog o prošlosti BiH, s ciljem sprečavanja budućih manipulacija, postizanja satisfakcije za žrtve i uspostave efikasnih, profesionalnih, reprezentativnih i kredibilnih javnih institucija”, stoji u Nacrtu strategije tranzicijske pravde.

Kako bi se ispunila ova vizija, ekspertna radna grupa postavlja pred vlasti u BiH niz aktivnosti i planova.

U cilju ispunjenja prava žrtava rata u BiH na “istinu”, Strategija tranzicijske pravde predviđa ubrzan rad na pronalaženju preostalih 10.000 osoba nestalih u ratu u BiH, kao i mogućnost uspostavljanja institucionalnog vansudskog mehanizma za utvrđivanje činjenica, ali dokumentom nije predviđena forma i mandat tog mehanizma, niti načini njegovog formiranja.

Istina, reparacije i reforme

Ključna pitanja koja se razmataju u Nacrtu strategije jesu reguliranje problematike reparacije za žrtve rata u BiH, kao i određivanja jedinstvenih pravila za izgradnju i očuvanje memorijala.

U Nacrtu strategije se ističe da je trenutni sistem obeštećenja žrtava “neodrživ i diskriminatorski”, te predlaže usvajanje novog, koherentnog državnog sistema obeštećenja, kao i sistema podataka o svim korisnicima kojim bi koordiniralo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, ali uz poštivanje nadležnosti entiteta.

Međutim, Aleksandra Pandurević za BIRN naglašava kako bi isplaćivanje ovakve vrste odštete svim žrtvama rata gurnulo BiH “u ekonomski kolaps”.

“Postoje određeni pritisci da BiH preuzme neke finansijske obaveze koje nismo u stanju izdržati, osim ako želimo da zemlja bankrotira. Ja to neću prihvatiti. Kada govorimo o reparaciji žrtvama rata ili logorašima – jedna Njemačka tek 60 godina nakon Drugog svjetskog rata vrši isplatu, a neko od BiH sada to očekuje. Bosna i Hercegovina nema privredu, mi smo u privrednom rasulu”, kaže Pandurević.

S Aleksandrom Pandurević se ne slaže Thomas Osorio, koji pak ističe da BiH ima novac za ove projekte, te da će se bosanskohercegovačke vlasti prije ili kasnije morati pozabaviti problemima žrtava rata.

“Sve će ovo koštati, ali mi mislimo da novca ima. Ništa ovdje nije novo i to su standardi koji se očekuju i morat će se finansirati prije ili kasnije. Strategija treba da pripremi zakonodavce. Po meni, ne možemo krojiti zakone prema tome koliko novca imamo”, rekao je Osorio.

U cilju rješavanja “brojnih kontroverzi i nezadovoljstava” u vezi sa memorijalima na području BiH, Strategija tranzicijske pravde predviđa ustanovljenje standarda i kriterija za podizanje memorijala i održavanje komemorativnih aktivnosti.

Strategija predviđa i mogućnost izgradnje jedinstvenog spomen-obilježja svim žrtvama rata u BiH, kao i mogućnost izgradnje jedinstvenog, jednoobraznog spomen-obilježja u lokalnim zajednicama posvećenog svim žrtvama.

Pitanje memorijala, prema mišljenju Osorija, kao i Edina Ramulića, predstavnika udruženja žrtava iz Prijedora i člana ekspertne radne grupe, ključno je za Strategiju tranzicijske pravde.

Osorio naglašava da bi bilo idealno kada bi državne vlasti stale iza projekata izgradnje memorijala i njihovog održavanja, kako bi oni postali “mjesta sjećanja”.

Ovo mišljenje dijeli Ramulić, koji ističe da povratnici bošnjačke nacionalnosti u Prijedoru upravo imaju velikih problema jer im načelnik u tom gradu uskraćuje pravo na izgradnju memorijala, ističući kako nema zakona o mjestima sjećanja na državnom nivou.

“Strategija tranzicijske pravde bi zaobišla ovo općinsko odlučivanje, posebno kada je u pitanju simbolička reparacija. To bi pomoglo da se ustale normalna razmišljanja, jer ovo stanje dovodi do nacionalnih neslaganja”, ističe Ramulić.

Ipak, i rješenje ovog problema kroz Strategiju predsjedavajuća Komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH Aleksandra Pandurević smatra “nemogućim”.
Zgrada Parlamenta BiH                                                 

“To je preambiciozno postavljeno. Vi nemate jedan međuetnički konsensuz koji bi to omogućio i vjerujem da će na kraju svako poštivati ‘svoje’”, ističe Pandurević.

Strategija, deklaracija ili aktivni plan

Posljednji korak Nacrta strategije predviđa provođenje institucionalnih reformi kroz aktivnosti provjere profesionalnog kapaciteta i moralnog integriteta zaposlenika u pravosudnim i sigurnosnim institucijama, te u kazneno-popravnim službama, ali i u javnoj administraciji, kako bi se u javnim službama smanjio broj uposlenika s mrljama u ratnoj prošlosti.

Međutim, upravo se u odnosu na takvu vrstu reformi postavlja pitanje eventualne podrške političara ovakvom dokumentu. Refik Hodžić smatra da je sveobuhvatna Strategija tranzicijske pravde jedini način da se društvo u BiH “riješi naslijeđa prošlosti”.

“Ono što je važno jeste da Strategija zavisi od političke volje onih na vlasti. Bez iskrenog i posvećenog provođenja mjera, ne možemo se nadati ničemu. Ovdje se radi o sveobuhvatnoj reformi društva i jasnoj volji da se razračuna s prošlosti – ono što vidim danas u BiH jeste sve samo ne to”, tvrdi Hodžić.

Dok se Hodžić pribojava da bi Strategija mogla postati “mrtvo slovo na papiru” – kao i Državna strategija za procesuiranje ratnih zločina – zastupnica Pandurević najavljuje kako se to neće desiti s obzirom da će parlamentarci iznijeti primjedbe koje imaju kada za to bude vrijeme.

“Ima u tom dokumentu i dobrih stvari. Kada dođe u Parlament BiH, o tome će se razgovarati. Nama svakako ne treba strategija koja će biti mrtvo slovo na papiru”, kaže ona.

Šimić, član ekspertne radne grupe, ističe da je ovo prvi put da, 17 godina nakon rata, BiH nudi žrtvama konkretan dokument.

“Pozivamo sve da uzmu ovu strategiju, da je kritikuju, blate, hvale i dostave nam sva svoja mišljenja. Ekspertnoj radnoj grupi će biti čast da to pregleda i da učini boljim ovaj dokument, koji svakako nije savršen”, ističe Šimić.

Kada bude usvojena Strategija, njeno provođenje će, kako je predviđeno u Nacrtu, pratiti komisija koju će oformiti Vijeće ministara BiH, od predstavnika vlasti iz Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta.

Prema Thomasu Osoriju, nakon što Parlament BiH odredi koje dijelove će usvojiti, a koje vratiti na doradu, ekspertna radna grupa će sastaviti konkretne aktivnosti za implementaciju ovog dokumenta.

Određeni članovi ekspertne radne grupe nedavno su formirali novu organizaciju pod nazivom “Udruženje za tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini”, što će služiti kao mehanizam promocije Strategije, ali će i pratiti njenu sprovedbu.

Nacrt strategije tranzicijske pravde bit će predstavljen parlamentarcima tokom ljeta, nakon čega će se znati više u vezi sa eventualnim prigovorima na sadašnji dokument.

Denis Džidić je novinar BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.