This post is also available in: English
Boško Mišić, nekadašnji šef smjene u Policijskoj stanici Obilićevo u Banjoj Luci, rekao je kako je 19. septembra 1995. godine bio na smjeni kada je čuo “jauke i vriske ispred stanice”.
“Kada sam izašao, vidio sam preko puta stanice bijeli golf sa policijskim oznakama i kako dva policajca u njega stavljaju muškarca, ali nisam vidio da je na njemu bilo povreda. Kada sam ih upitao šta se dešava, rekli su da im je ranije pobjegao i da su ga tu stigli. Potom sam se okrenuo i otišao u stanicu”, rekao je Mišić.
Istoga dana, dodao je Mišić, u stanicu je došla žena koja živi preko puta i rekla da u ogradi kod njene kuće “leži žena i doziva u pomoć”.
“Izašao sam ispred, ali nisam ništa čuo. Sa lijeve strane mi je prišao čovjek u uniformi sa činovima i rekao da je on komandir policije iz Srbobrana (općina Donji Vakuf) i da je ovo njihov slučaj. Tada nisam tu vidio golf i vratio sam se u stanicu”, dodao je Mišić.
Tanasiću i Boroji se optužnicom Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci stavlja na teret da su 19. septembra 1995. godine ubili Nazifu Šomić, a pokušali da ubiju njenog sina Muharema.
U optužnici stoji da su Tanasić i Boroja došli u kuću Šomića u Banjoj Luci, odakle su izveli Muharema, kojeg su neprekidno tukli, i odvezli ga u naselje Vrbanja, gdje su ga izbacili misleći da je mrtav. Potom, smatra Okružno tužilaštvo, vratili su se do kuće Šomića, odakle su Nazifu odvezli u nepoznatom pravcu i ubili je.
Gordana Škorić, druga svjedokinja Odbrane na ovom ročištu, ispričala je da je 19. septembra 1995. godine ispred svoje kuće čula “ženske krike” i vidjela bijeli golf. Nakon izvjesnog vremena, dodala je Škorić, na vrata joj je pokucao Muharem Šomić, koji je na sebi imao “krvavih tragova”.
“Kada je popio rakiju, otišao je kući, a prije toga me pitao da nije tu njegova majka. Drugi dan komšinica i ja smo otišle tražiti njegovu majku po sabirnim centrima, ali je nismo našle“, kazala je Škorić.
Radivoje Radiša, vještak Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) i treći svjedok Odbrane, rekao je da je 25. septembra 1995. godine dobio otisak prsta s leša nepoznate žene da ga uporedi sa otiskom iz kartona lične karte Nazife Šomić.
“Kada sam uporedio otiske, neosporno sam utvrdio da je riječ o dvije različite žene”, kazao je Radiša.
Na ovom ročištu je saslušan i Boro Stojaković, nekadašnji pripadnik Policijske stanice Obilićevo, koji je rekao da 19. septembra 1995. godine nije radio i da je tek kasnije čuo o ovom slučaju.
Naredno ročište zakazano je za 20. maj ove godine.
————————————————————————————————————
Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD-a putem USAID-a u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.
