Članak

Lokalno pravosuđe – Tanasić i Boroja: Prepoznavanje optuženih

5. Aprila 2011.00:00
Pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, svjedok Tužilaštva potvrdio je da je 1995. godine Muharem Šomić prepoznao optužene Nenada Tanasića i Tihomira Boroju kao osobe koje su ga pretukle i odvele njegovu majku.

This post is also available in: English

Svjedok Ranko Đukarić, bivši inspektor u Centru službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka, kazao je da je Muharema Šomića vidio u septembru 1995. godine, kada su policajci od njega uzimali službenu zabilješku, i tada je imao povrede po čitavom tijelu.

“U policijsku stanicu došao je Muharem. Rekao sam policajcima da naprave službenu zabilješku o tome šta se desilo. U zabilješkama su spominjali golf 2, a kada sam provjerio registracijske oznake, došao sam do informacije da je pripadao policijskoj stanici u Donjem Vakufu i da su ga koristili Sekula Šišić, Tanasić i Boroja”, ispričao je Đukarić.

Tanasić i Boroja se optužnicom Tužilaštva u Banjoj Luci terete da su ubili Nazifu Šomić, te pokušali da ubiju njenog sina Muharema. Obojica optuženih, kako se navodi u optužnici, došli su u kuću Šomića u banjalučkom naselju Obilićevo, i na silu izveli majku i sina.

Prema optužnici, Muharema su neprekidno tukli i onda ga odvezli u naselje Vrbanja, gdje su ga izbacili misleći da je mrtav. Njegovu majku, smatra Tužilaštvo u Banjoj Luci, odvezli su u nepoznatom pravcu i ubili. Njeno tijelo je pronađeno 25. jula 1996. godine u kanjonu Vrbasa u mjestu Tijesno kod Banje Luke.

Đukarić je ispričao da je Muharem bio uveden u prostoriju za prepoznavanje napadača, među kojima je prepoznao Tanasića i Boroju.

“U prostoriju koja je namijenjena za prepoznavanje uveli smo šest lica, među kojima su bili i optuženi i još četiri lica sličnih godina i izgleda. Šomić je odmah prepoznao Tanasića i Boroju kao napadače na njega, i kada sam ih ponovo izveo i izmijenjao brojeve, on ih je opet prepoznao”, rekao je Đukarić.

Na ovom suđenju predstavljen je nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke Željka Karana, koji je u julu 1996. godine u koritu rijeke Vrbas pronašao dva tijela u veoma lošem stanju.

“Tijela su bila u fazi raspadanja, jedno od tijela je imalo slomljen kuk, kao i povrede na potiljku koje su nastale ranije. Pregledom sam ustanovio da je osoba bila starija od 70 godina, te da su joj bila polomljena rebra. Ustanovio sam da je ovaj leš star nekoliko mjeseci”, istakao je Karan, dodavši da se ne može izjasniti o uzorku smrti kao i načinu na koji su polomljena rebra.

Karan je kazao da je kasnije utvrđeno da je jedno od tijela bilo tijelo Nazife Šomić.

“Ispod pazuha je pronađena marama u kojoj se nalazio zlatni nakit i najvjerovatnije novčanica od 200 njemačkih maraka, koja je bila veoma oštećena”, rekao je Karan.

Simo Miškić, komandir policijske stanice u banjalučkom naselju Budžak i treći svjedok Tužilaštva, rekao je da tokom 1995. godine u tom naselju nije bilo izbjegličkih centara.

“U Budžaku su se samo 1992. godine u krugu auto-moto društva par dana sakupljali Bošnjaci i Hrvati koji su autobusima išli za Hrvatsku. Njih je tada čuvala policija”, istakao je Miškić.

G.O.

———————————————————————————————–

Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD-a putem USAID-a u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.

This post is also available in: English