Članak

Selimović i ostali: Traženje odgovora

3. Novembra 2010.00:00
Na suđenju za zločine u Bosanskoj krajini, Tužilaštvo BiH je pročitalo iskaze trojice bivših zatočenika u logorima u Bihaću i Cazinu, koji su u međuvremenu preminuli.

This post is also available in: English

Dubravko Čampara, tužilac Državnog tužilaštva, pročitao je iskaze Nikole Stojanovića, Branislava Kalaša i Marinka Kosa, bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), koji su tokom istrage kazali da su ih zarobili i tukli pripadnici Armije BiH (ABiH).

Za pomaganje i podstrekavanje zatvaranja civila i pripadnika vojske i policije Republike Srpske u zatočeničke objekte u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu od februara 1994. do februara 1996. godine, terete se Mehura Selimović, Adil Ružnić i Emir Mustafić.

U optužnici stoji da je Selimović bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa, Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja, dok je Mustafić bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa.

U iskazu Nikole Stojanovića datom u februaru 2008. stoji da su ga, sa još nekoliko saboraca, u septembru 1995. godine u šumi kod Bihaća uhapsili pripadnici Petog korpusa ABiH, te odveli u kasarnu “27. juli”, gdje je tučen i ispitivan.  

“Četiri puta sam bio podvrgnut ispitivanju. Odgovarao sam pismeno na pitanja koja mi je postavio Ružnić. On nije bio zadovoljan odgovorima i rekao je čuvarima da od mene traže odgovore, da me tuku, što su oni i radili”, rekao je tada Stojanović.

Odbrane su navele da Stojanovićev iskaz nije istinit i vjerodostojan, jer je u suprotnosti sa iskazima drugih svjedoka, te jer mu je “istražitelj sugerirao šta će odgovoriti”.

Branislav Kalaš je u iskazu od marta 2008. godine također kazao da su ga zarobili pripadnici Petog korpusa, te da je prvo bio pritvoren u Bihaću, a potom u Cazinu, gdje ga je “ispitivao Mehura”.

On je tada naveo da mu je najgore bilo kad je išao na razmjenu, jer su ga pripadnici ABiH udarali kundacima pušaka, nogama i rukama.

“Tukli su nas do zatvora ‘Luke’ u Bihaću, do mjesta razmjene. Koža na leđima mi je bila popucala od silnih udaraca”, tvrdio je Kalaš.

Marinko Kos, treći preminuli svjedok Tužilaštva BiH, u izjavi koju je dao 20. maja 2005. godine ispričao je da je nakon zarobljavanja najviše boravio u kasarni “27. juli” u Bihaću, gdje ga je primio “oficir Ružnić”.

“Odveden sam u prostoriju gdje je bilo još 20 vojnika VRS-a i tu su nas tukli pripadnici Armije BiH. Prebijanje je trajalo 15 dana”, rekao je tada Kos.

Na ovom ročištu planirano je i saslušanje Sretka Sušića, koji je odbio da svjedoči jer smatra da bi ponovni razgovor o ratnim dešavanjima doveo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja.

Sudsko vijeće je naredilo da neuropsihijatar izvrši vještačenje Sušića, nakon čega će odlučiti da li će on svjedočiti.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. novembar 2010. godine, kada je planirano saslušanje još jednog svjedoka Tužilaštva BiH.

A.S.

This post is also available in: English