Analiza: Napredak u procesuiranju ratnih zločina

Sud BiH je u četvrtoj godini rada na procesuiranju optuženih za ratne zločine izrekao najviše presuda do sada, i to 17 prvostepenih i šest drugostepenih.

Ove godine pred Sudom BiH izrečena je i prva presuda za genocid u Srebrenici, te za zločine počinjene u prijedorskim logorima, a potpisani su i prvi sporazumi o priznanju krivnje sa optuženima za ratne zločine.

Veliki broj hapšenja osoba koje se dovode u sumnju da su sudjelovale u ratnim zločinima još jedan je uspjeh u procesuiranju ratnih zločina. Ipak, nemoguće je ne spomenuti i proteste žrtava, koje su tako iskazale svoje nezadovoljstvo radom pravosudnih organa na državnom nivou.

Problem koji ostaje jeste i nepostojanje sporazuma o izručenju optuženih između država u regionu. Državno tužilaštvo u Sarajevu podiglo je nekoliko optužnica – neke je Sud i potvrdio – protiv osoba koje se terete za zločine ali se nalaze na teritoriji susjednih država i imaju dvojna državljanstva.

Problem je i što još uvijek nije izgrađen zatvor sa potrebnim kapacitetima i mjerama sigurnosti u koji bi bili smješteni svi osuđeni pred ovim sudom.

Napredak u radu državnog prvosuđa primijetio je i Međunarodni centar za tranzicijsku pravdu (ICTJ), koji je, u svom ovogodišnjem izvještaju, Odjel za ratne zločine Suda BiH proglasio jednim od najznačajnijih elemenata u zemlji kada je riječ o procesu suočavanja s prošlošću.

Kao problem ICTJ je primijetio da se pred Odjelomsudi uglavnom nižerangiranim počiniocima, iako je početna ideja bila da se SudBiH bavi “najosjetljivijim” slučajevima.

Značajne presude

Sud BiH je u toku ove godine izrekao presude za 49 osoba na ukupno 688,5 godina zatvorske kazne.

Svakako je najznačajnija prvostepena presuda koja je, nakon više od dvije godine suđenja, izrečena jedanaestorici bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića i Vojske Republike Srpske (VRS) optuženih za genocid u Srebrenici. Presuda je izečena u julu 2008. godine.

Sudsko vijeće je ovom presudom trojicu optuženih proglasilo krivima i osudilo ih na po 42 godine zatvora, trojicu na 40 godina, dok je jednom optuženom izrečena kazna u trajanju od 38 godina zatvora. Četvorica optuženih oslobođena su ovom odlukom.

Ovo je bilo najveće suđenje za zločin u Srebrenici od kraja rata i prvo za genocid na prostoru BiH.

Prema navodima optužnice podignute u Sarajevu, 11 optuženih je učestvovalo u pogubljenju oko 1.000 civila u skladištu Kravica, Bratunac, u julu 1995. godine.

Sud BiH je tokom 2008. godine izrekao i presudu za učešće u progonima, ubistvima i osiguranju objekata u Bratuncu u kojima su bili zatočeni Bošnjaci iz Srebrenice nakon 11. jula 1995. godine. U novembru ove godine nepravomoćno su osuđeni Mladen Blagojević, na sedam godina zatvora, dok su krivice oslobođeni Zdravko Božić, Željko Zarić i Zoran Živanović. Sva četvorica su bili pripadnici Vojne policije Bratunačke lake pješadijske brigade VRS-a.

Nakon više od godinu i po dana suđenja, u maju 2008. godine je izrečena i prva nepravomoćna presuda za zločine počinjene u prijedorskim logorima. Na 31 godinu zatvora osuđen je Duško Knežević, na 21 godinu Željko Mejakić i na 11 godina Momčilo Gruban.

Mejakiću, koji je, prema presudi, bio najviše rangirana osoba u Omarskoj, kazna je izrečena na osnovu lične i komandne odgovornosti; Gruban, jedan od komandira straže u ovom logoru, osuđen je samo na osnovu komandne odgovornosti; dok je Knežević, koji, prema ovoj presudi, nije imao funkciju u logorima, osuđen prema ličnoj odgovornosti.

Svu trojicu Tužilaštvo BiH teretilo je za prisilno zatvaranje, ubistva, silovanja, fizička i psihička zlostavljanja, te nestanke Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.

Ovo suđenje je izazvalo niz kontroverzi jer je, neposredno pred njegovo samo okončanje, Tužilaštvo sklopilo sporazum o priznanju krivice sa Dušanom Fuštarom, koji je osuđen na devet godina zatvora. Fuštar je, prema navodima optužnice, bio vođa smjene straže u logoru Keraterm.

Do izricanja pravosnažne presude Fuštar je pušten na slobodu, i ta odluka je izazvala reakciju grupe preživjelih logoraša i članova njihovih porodica, koji su na dan izricanja presude došli pred Sud BiH u Sarajevo kako bi izrazili svoje negodovanje.

Žalbe i odbrana sa slobode

Ove godine izrečena je i nepravomoćna presuda Mitru Raševiću, bivšem komandiru straže Kazneno-popravnog (KP) doma u Foči, i Savi Todoviću, nekadašnjem zamjeniku upravnika ove institucije, koji su u oktobru 2006. godine odlukom Haškog tribunala, prebačeni na daljnje procesuiranje domaćim pravosudnim organima. Rašević je osuđen na osam i po, a Todović na 12 i po godina zatvora zbog učešća u nizu zločina počinjenih u KP domu Foča.

Tužilaštvo i Odbrana žalili su se na ovu odluku pred Apelacionim vijećem, tražeći obnavljanje postupka. Odbrana Save Todovića je istakla da bi pristali i na “blažu kaznu”. Obojica odluku čekaju na slobodi.

Šefik Alić, bivši pripadnik Armije BiH (ABiH), Zdravko Mihaljević, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), i Suad Kapić, također bivši pripadnik ABiH, nepravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima i civilima na području Krajine i Kiseljaka tokom 1992. i 1995. godine. Na presudu Kapiću uložena je žalba, koju je razmatralo Apelaciono vijeće te donijelo odluku o obnavljanju postupka. Tužilaštvo se žalilo i na presudu Mihaljeviću, ali se odluka još čeka. Najavljena je i žalba na presudu Šefiku Aliću.

U decembru 2008. godine Sud BiH je izrekao pravomoćnu presudu Kreši Lučiću, bivšem pripadniku HVO-a, oslobodivši ga krivice za sudjelovanje u zločinu protiv čovječnosti na području općine Kreševo. Prvostepenom presudom iz septembra 2007. Lučić je bio osuđen na šest godina zatvora.

Apelaciono vijeće je utvrdilo da “Tužilaštvo BiH nije dokazalo opće elemente krivičnog djela zločin protiv čovječnosti, kao što je postojanje širokog i sistematičnog napada vojske i policije HVO-a na području Kreševa”.

“Iz brojnih dokaza je utvrđeno da je Armija BiH 17. juna 1993. godine napala Kreševo i još neka rubna područja. S tim da taj napad nije opravdanje da drugi čine nedjela, kao što je zločin”, stoji u odluci.

Pravosnažna presuda u trajanju od 28 godina zatvora izrečena je Jadranku Paliji, bivšem pripadniku Vojne policije VI krajiške brigade VRS-a, zbog učešća u zločinima počinjenim na području Sanskog Mosta. Apelaciono vijeće je kaznu Nikoli Andrunu, bivšem pripadniku HVO-a, sa 13 uvećalo na 18 godina, zbog zločina u logoru Gabela kraj Čapljine.

Za zločine počinjene na području Ključa, Marko Samardžija, bivši pripadnik VRS-a, prvobitno je osuđen na 26 godina, ali je odlukom Apelacionog vijeća kazna smanjena na sedam godina.

Kazna je smanjena – sa 12 na osam godina – i Nenadu Tanaskoviću, nekadašnjem pripadniku Stanice javne bezbjednosti Višegrad, koji je osuđen zbog zločina u tom gradu; kao i Radmilu Vukoviću, bivšem pripadniku VRS-a, koji je pravomoćno oslobođen krivice za optužbe da je tokom 1992. silovao jednu ženu u Foči.

U septembru 2008. godine Apelaciono vijeće donijelo je odluku da se braći Rajku i Ranku Vukoviću, bivšim pripadnicima snaga Srpske Republike BiH, ukine prvostepena presuda u njenom osuđujućem dijelu, te je odredilo novo suđenje. Obojica su u februaru ove godine osuđeni zbog zločina počinjenih tokom 1992. na području Foče, i svoje obnovljeno suđenje će čekati na slobodi.

Nove optužnice

U toku 2008. godine Sud BiH je potvrdio ukupno 25 optužnica protiv 29 osoba.

Tako je ove godine potvrđena prva optužnica za sudjelovanje u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanje na počinjenje genocida – protiv Vinka Kondića, Marka Adamovića i Boška Lukića. Svu trojicu Tužilaštvo tereti da su u toku 1991. i 1992. godine sudjelovali i u udruženom zločinačkom poduhvatu.

U maju 2008. počelo je suđenje Gojku Kličkoviću, Jovanu Ostojiću i Mladenu Drljači, koji su optuženi zbog zločina počinjenih u Bosanskoj Krupi tokom 1992. godine. Kličković, koji je tokom rata bio visoki funkcioner Srpske demokratske stranke i komandant Kriznog štaba u Bosanskoj Krupi, trenutno je najviši zvaničnik kojem se sudi pred Sudom BiH.

Također su potvrđene i optužnice protiv Damira Lipovca, Ivana Hrkača, Milisava Gavrića, te Jove Jandrića i Slobodana Pekeza, ali se oni nalaze u bjekstvu.

Lipovca i Hrkača, kao bivše pripadnike HVO-a, Tužilaštvo tereti za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika na području Dervente i Širokog Brijega, dok se Gavrić, bivši pripadnik VRS-a, tereti za zločin protiv čovječnosti “u vezi sa genocidom” na području Srebrenice. Jandrić i Pekez optuženi su za zločine na području općine Jajce. Lipovac se navodno nalazi u Holadniji, Hrkač u Hrvatskoj, a Gavrić, Jandrić i Pekez u Srbiji.

Posebnu pažnju u radu Suda BiH ove godine su imali sporazumi o priznanju krivnje koji su potpisani pred Odjelom za ratne zločine.

Prvi sporazum potpisao je Idhan Sipić, bivši pripadnik Armije BiH, u februaru 2008., nakon čega je osuđen na osam godina zatvora zbog zločina počinjenog 1995. na području Ključa.

“Kriv sam i žao mi je što sam to uradio”, kazao je Sipić.

U martu 2008. godine, nakon što je istakao da želi “prekinuti agoniju zbog koje ne može da spava”, Veiz Bjelić, bivši pripadnik Teritorijalne odbrane BiH, priznao je krivicu i potpisao sporazum sa Tužilaštvom BiH, te je osuđen na šest godina zatvora zbog zločina u Vlasenici.

Sporazum o priznanju krivice sa Tužilaštvom je napravio – nakon što je prebačen iz Haaga i nakon što je protekao veći dio njegovog suđenja u Sarajevu – i Paško Ljubičić, bivši zapovjednik IV bojne Vojne policije HVO-a. Ljubičić je osuđen na 10 godina zatvora. Priznao je učešće u zločinima počinjenim nad civilima sa područja Viteza.

Ljubičić se obavezao da će Tužilaštvu BiH dati dokumentaciju koju ima kod sebe i da će “pomoći u daljnjem otkrivanju istine” o događajima koji su se desili u Lašvanskoj dolini.

U septembru i oktobru 2008. krivicu su priznali Slavko Šakić, bivši pripadnik HVO-a u Bugojnu, i Vaso Todorović, bivši pripadnik VRS-a, koji su potom osuđeni na osam i po, odnosno šest godina zatvora.

Niz je kontroverzi izazvao svaki od ovih sporazuma. U jednoj od analiza što se tiču ove teme, pravni eksperti koji su govorili za Justice Report rekli su da sporazumi o priznanju krivice sklopljeni pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH “ne doprinose zadovoljenju pravde jer su prava oštećenih zanemarena, a smisao priznanja nejasan”.

Elvedin Kermo iz Udruženja “16. april 1992–1995” iz Ahmića smatra da “sporazumi predstavljaju vid obmane za žrtve”.

Tokom 2008. godine, po nalogu Tužilaštva BiH, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su više osumnjičenih za ratne zločine.

Tako je u maju i oktobru uhapšeno osam osoba zbogsumnji da su 21. augusta 1992. godine sudjelovale u ubistvima oko 200 Bošnjakana Korićanskim stijenama na planini Vlašić.

Zbog sumnji da su u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločine protiv čovječnosti u Kazneno-popravnom domu Kula, uhapšeni su Radoje Lalović i Soniboj Škiljević, bivši rukovodioci ove ustanove. Obojica čekaju daljnji proces na slobodi, uz mjere zabrane koje su im nametnute. Tužilaštvo je sredinom decembra uputilo Sudu optužnicu na potvrđivanje.

Sud BiH je u toku ove godine raspisao i međunarodnu potjernicu za Veselinom Vlahovićem Batkom, koji se već nekoliko godina nalazi u bijegu a dovodi se u vezu sa nizom zločina počinjenih nad civilima sa područja sarajevskog naselja Grbavica. Podaci upućuju na to da se Vlahović nalazi u Crnoj Gori, čije državljanstvo posjeduje i zbog čega ne može biti isporučen. Međutim, ne postoje potvrde da je Vlahović zaista na tlu susjedne države.