This post is also available in: English
Zaštićena svjedokinja M Sudu je ispričala kako je 27. decembra 1994. godine Suljo Karajić odveo njenog oca Hasiba iz kuće u naselju Donja Lučka. Očevo tijelo je pronašla tek osam godina poslije.
“Datum pamtim po tome što se više nikad nije vratio. Oko 12 sati navečer zalupali su na sve strane. Prvi je ušao gospodin Suljo Karajić zvani Hodža. Rekao je ocu da pođe s njima. Nogom ga je udario u obraz i krv je potekla. Rekao je: ‘Vežite ga’, i izveo oca iz kuće. Sutradan je majka pratila trag krvi do ceste”, ispričala je svjedokinja, koja je iskaz dala iz druge prostorije, uz izmjenu lika na ekranu.
Tužilaštvo BiH smatra da je Karajić, kao komandir voda Vojne policije pri Petom korpusu Armije BiH, tokom 1994. i 1995. godine počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, te ratnih zarobljenika na širem području grada Bihaća.
Na teret mu se, između ostalog, stavlja i to da je u decembru 1994. godine udario i iz kuće u Donjoj Lučkoj izveo jednu osobu, koju je potom ubio u naselju Bare.
M je ispričala da je nakon nekoliko dana u njenu kuću došlo dvoje djece, koja su rekla da je te iste noći Karajić odveo njihovu majku, uz prijetnju da će je “ubiti kao što je ubio Hasiba”.
Druga svjedokinja koju je Tužilaštvo saslušalo, i čiji je identitet zaštićen pod šifrom D, rekla je Sudu da ju je u zimu 1994. godine u mjestu Todorovo, u ambulanti u kojoj je radila, pretukao Suljo Karajić.
“Pitao me je ko sam, i predstavio se. Onda sam dobila prvi šamar. Prvo me udario šakom, a poslije je uslijedila palica. Udarao me je najviše po glavi i govorio da priznam nešto. Ni danas-dan mi nije jasno šta sam trebala priznati”, kazala je D.
Ova svjedokinja je još dodala da je premlaćivanje trajalo “duže od pola sata”, nakon čega je sa Karajićem i još dvojicom vojnika krenula prema kući, kako bi je pretresli.
“Ništa nisu našli. Karajić me je još nekoliko puta udario po glavi i rekao da se ne udaljavam od kuće”, kazala je svjedokinja.
Premlaćivanje svjedokinje D opisano je u jednoj od deset tačaka optužnice protiv Sulje Karajića.
Svjedok Bajro Rizvić je rekao da je krajem 1994. godine bio načelnik, a potom i komandant Civilne zaštite pri Petom korpusu.
Rizvić je ispričao kako je jednom prilikom, prolazeći pored neke garaže, vidio Karajića i još neke ljude kako tuku Jusu Dizdarevića.
“Nisam se zadržavao tu. Brzina je brzina, i strah je strah. Nisam mu pokušao pomoći. Ja, goloruk, ići i ubjeđivati Sulju Karajića i njegove ljude, tu nema logike. Ko sam ja? Jedan običan seljak, da molim takvog čimbenika, vojnika. Bojao sam se da ću završiti kao Dizdarević. Bojao sam se Sulje Karajića”, rekao je Rizvić.
Suđenje se nastavlja 2. oktobra 2008. godine, kada je Tužilaštvo planiralo saslušanje četiri nova svjedoka.
