Prema podacima iznesenim u nacrtu Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, čija je autorica predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso, u tužilaštvima u Bosni i Hercegovini ukupno je zaprimljeno 2.098 prijava za ratne zločine, koje se odnose na 16.152 osobe.
Najviše prijava (1.037) ima u tužilaštvima na području Federacije, potom u Tužilaštvu BiH (608), Republici Srpskoj (418), te na području Brčko Distrikta, gdje je tužilaštvo zaprimilo 35 prijava protiv 714 osoba.
Strategija koju je sačinila predsjednica Kreso nabraja mjere, navodi nosioce aktivnosti, rok za provedbu i indikatore uspješnosti provođenja svakog od predloženih aspekata strategije. Također se navodi da je potrebno, nakon usaglašavanja strategije, da “odgovarajuća ministarstva naprave procjenu troškova za njeno provođenje”, kao i da se predvidi “nadzorno tijelo koje će kontinuirano pratiti i nadzirati proces provođenja strategije”.
KADROVSKA OGRANIČENJA
Nacrt Državne strategije, pored ostalog, razmatra centralizovanje i ažuriranje evidencije o svim ratnim zločinima koji se nalaze pred bh. pravosuđem, harmoniziranje sudske prakse, ustanovljavanje vremenskog okvira za procesuiranje predmeta ratnih zločina, jačanje kapaciteta pravosuđa, bolju saradnju u regionu, te bolji sistem zaštite svjedoka.
Predsjednica Kreso u svom nacrtu navodi kako je za usvajanje i primjenu strategije potrebno da postoji “okvirni pokazatelj o broju neriješenih predmeta” i zato navodi dostupne brojke, uz naglasak da su one nepotpune jer svi sudovi i tužilaštva još uvijek nisu u skladu sa zakonom uputili Državnom tužilaštvu sve informacije o predmetima ratnih zločina.
U nacrtu se napominje i utvrđena “ograničenost kadrovskih i materijalno-tehničkih kapaciteta pravosudnog sistema i policijskih struktura” za procesuiranje ratnih zločina.
“Većina sudova nema odgovarajuće sudnice, tužilaštva nemaju odgovarajuće prostore za paralelna saslušanja, kao ni dovoljno prostora za zadržavanje… Zatvorski sistem je konstantno prebukiran i ima problema sigurnosne prirode”, navodi se, uz konstataciju da su finansijske mogućnosti države i entiteta ograničene.
Naglašena je potreba da lokalna tužilaštva redovno dostavljaju podatke o predmetima ratnih zločina Državnom tužilaštvu, kao i da Sud BiH vodi “centralizovanu i ažuriranu evidenciju o svim predmetima”, o čemu su ga svi nadležni sudovi dužni obavijestiti.
“Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) dužno je da napravi procjenu vremenskog okvira koji bi bio potreban za procesuiranje svih predmeta ratnih zločina u BiH… Također je dužno napraviti procjenu vremenskog okvira za procesuiranje prioritetnih predmeta”, smatra predsjednica Kreso.
Napominje se i da “centralizovana evidencija o predmetima ratnih zločina” već u velikoj mjeri postoji u okviru Tužilaštva BiH, te da je ne treba miješati sa inicijativama o pravljenju baze podataka kao “osnova za izradu strategije”.
“Već sada postoji dovoljno osnova za planiranje neophodnih koraka”, stoji u nacrtu strategije, čime se odbacuju navodi iz strategije Tužilaštva da je potrebno početi raditi na formiranju baze podataka.
KLJUČNI PROBLEMI
Kao ključne probleme predsjednica Suda BiH navodi nedovoljnu efikasnost u procesuiranju velikog broja predmeta, te neujednačenu sudsku praksu pred sudovima u BiH.
Također se navodi da Tužilaštvo BiH, “kako bi rasteretilo svoje kapacitete”, koristeći interna pravila vrši selekciju prioritetnih predmeta, “a na osnovu toga i ustupanje manje osjetljivih predmeta u fazi istrage kantonalnim i okružnim tužilaštvima, i ako ovakva praksa nije predviđena postojećim zakonima”.
Rezultat ovog procesa jeste da je Državno tužilaštvo, stoji u nacrtu, do sada ustupilo lokalnim tužilaštvima 675 predmeta.
Problem neujednačene sudske prakse, odnosno primjene različitih zakona na različitim sudovima, u ovom se nacrtu navodi kao jedan od uzroka kršenja “principa pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom”.
Strategija nudi rješenje koje je u skladu sa preporukom Ustavnog suda BiH donesenom nakon žalbe advokata Abduladhima Maktoufa, prvog osuđenika za ratne zločine pred Sudom BiH. Njegovi advokati su se žalili zbog primjene Krivičnog zakona BiH iz 2003. godine umjesto Krivičnog zakona SFRJ, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. Sud je donio odluku prema kojoj treba hitno harmonizirati sudsku praksu u predmetima ratnih zločina.
Kao rješenje za oba problema, u nacrtu se predlaže da svi predmeti koji su ustupljeni tužilaštvima na lokalnom nivou budu ponovo preispitani i prepušteni Sudu BiH “da odluči o eventualnom postupanju”, što propisuje zakon.
Također se predlažu izmjene zakona u dijelu koji se odnosi na proces ustupanja predmeta, a kako bi se stvorio “funkcionalan mehanizam za ustupanje većeg broja predmeta”, te kako bi se rasteretili Sud i Tužilaštvo BiH.
Pored ostalog, predlaže se jačanje pravosudnih kapaciteta na državnom, ali i lokalnom nivou, te jačanje policijskih snaga koje vrše istragu.
Veliko pitanje za ovu strategiju jeste regionalna saradnja, “jedan od izazova na putu postizanja veće efikasnosti u provođenju istraga i optuženja osoba koje se terete za krivična djela ratnih zločina”.
REGIONALNI ASPEKT
Predsjednica Kreso navodi da je u skoro svakom predmetu ratnog zločina prisutan regionalni aspekt, bilo da se mjesto zločina i dokazi nalaze na tlu druge zemlje, bilo da su optuženi ili svjedoci u drugoj državi. No, za sada ne postoji pravni okvir kojim se regulira regionalna saradnja. Štaviše, postoje zakonske prepreke koje sprečavaju istrage, ustupanje dokumenata ili isporučenje osumnjičenih ili optuženih osoba.
Ovo je pitanje koje pravni stručnjaci pokušavaju riješiti već duži niz godina, ali bez većih uspjeha. Za sada ipak postoje određeni pozitivni pomaci, ali “ograničenog dometa” jer ne postoji mehanizam kojim se taj problem može riješiti, što se u ovoj strategiji stavlja kao jedan od prioriteta.
Kada je riječ o podršci i zaštiti svjedoka, u nacrtu se navodi da je to krupan problem koji je potrebno hitno riješiti kako bi se omogućilo daljnje provođenje procesa protiv optuženih za ratne zločine.
“Neophodno je, dakle, da strategija identifikuje probleme i predloži rješenja koja će unaprijediti uslove za pružanje zaštite svjedocima u toku i nakon suđenja”, navodi se, uz konstataciju da izjave svjedoka predstavljaju “najznačajnije i najviše korišteno dokazno sredstvo”.
Sud BiH je za sada u mogućnosti da pruži najbolje mjere zaštite, ali je pravi problem na lokalnom nivou, gdje skoro da nema mogućnosti za sprovođenje ovih mjera.
“Jedan od najvećih izazova (…) na svim razinama predstavlja nedostatak održivog izvora finansiranja u izuzetno složenim predmetima gdje je potrebno obezbijediti zaštitu svjedoka, kao što je potreba za izmjenom identiteta”, stoji u nacrtu.
“Zbog relativno male veličine zemlje, premještanje svjedoka unutar teritorije BiH nije se pokazalo kao djelotvorna mjera zaštite i jedino bi se moglo koristiti kao privremena mjera (…). Veoma često se pojavljuju svjedoci koji svjedoče u više krivičnih postupaka (…) koji svjedoče uz različite mjere (…) što poizvodi negativne posljedice (…).”
Kreso navodi kako je potrebno “revidirati zakonodavstvo i podzakonske akte” u ovoj oblasti, te kao moguća rješenja predlaže i razmatranje mogućnosti spajanja postupaka u predmetima “gdje postoji činjenično-pravna povezanost”.
“U postupcima pred sudovima u BiH trebalo bi, u principu, izbjegavati pozivanje istih svjedoka koji su davali izjave pred MKSJ-om (Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju) ukoliko je moguće pronaći drugog svjedoka koji ima isti kredibilitet”, navodi se dalje kao jedna od mjera, uz preporuku da se poboljša razmjena informacija o primjeni mjera zaštite na različitim sudovima “u cilju sprečavanja neovlaštenog otkrivanja zaštićenih podataka o identitetu zaštićenog svjedoka”.
Tek na kraju ovog nacrta predsjednica Kreso razmatra mogućnost ostanka međunarodnih sudija i tužilaca, što je na prvom mjestu u strategiji koju je predložilo Tužilaštvo BiH.
Nacrt podsjeća da, prema Planu tranzicije, do kraja 2009. godine kompletno međunarodno osoblje bude zamijenjeno domaćim.
“Proces tranzicije (…) ne isključuje mogućnost niti na bilo koji način ugrožava ideju produženja mandata određenog broja” međunarodnog osoblja, tako je krajem 2007. godine, podsjeća se u strategiji, pokrenuta inicijativa da međunarodne sudije ostanu u Apelacionom vijeću, dok je načelno podržana ideja ostanka stranaca u Tužilaštvu nakon 2009. godine.
Kreso se zalaže za dosljedno provođenje Plana tranzicije, koji podrazumijeva potpuno prenošenje svih rukovodećih funkcija sa međunarodnog na domaće osoblje, što je u Sudu već urađeno, ali ne i u Tužilaštvu.
Za produženje mandata međunarodnom osoblju, navodi Kreso, potrebno je učiniti promjene u zakonima “kako bi se omogućilo da strani državljani mogu obavljati sudske i tužilačke funkcije i nakon 2009. godine”.
(Dijelove iz nacrta strategije koji je sačinilo Tužilaštvo BiH možete pročitati na http://www.bim.ba/bh/130/10/12731/)
Nidžara Ahmetašević je urednica BIRN – Justice Reporta. [email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.
