U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane Fadila Čovića je kazao da o njemu i optuženom Mirsadu Šabiću nije čuo ništa loše.
Svjedokinja Odbrane Fadila Čovića izjavila je da ljudi zatvoreni u “Silosu” nisu bili odgovorni za nestanak muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Hadžića, ali da su bili garancija da će se dobiti neke informacije o njima.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedokinja Odbrane Fadila Čovića je izjavila da su porodice nestalih 1992. i početkom 1993. bile protiv razmjene osoba iz “Silosa”, jer o svojim najbližim nisu imali informacije.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane Fadila Čovića je kazao kako je čuo da su “neke Jukine jedinice tukle ljude u ‘Silosu’”.
Na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane je ispričao da su sa područja Pazarića i Tarčina bili zatvoreni samo ljudi srpske nacionalnosti koji su imali oružje i koji su predstavljali sigurnosnu opasnost.
Na suđenju za zločine počinjene na području Hadžića, svjedokinja Odbrane prisjetila se kako je zapisivala izjave osoba srpske nacionalnosti u Tarčinu i Pazariću o nelegalnom naoružanju.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane Fadila Čovića ispričao je da je 24. maja 1992. godine priveden i isti dan pušten, nakon čega je tokom rata radio na svojoj farmi u Pazariću.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, Odbrana Mustafe Đelilovića uložila je materijalne dokaze, među kojima su dokumenti o oružju i materijalno-tehničkim sredstvima oduzetim od srpskog stanovništva u Tarčinu i Pazariću.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, Odbrana Mustafe Đelilovića uložila je veliki broj materijalnih dokaza, među kojima dokumente o nadležnosti i problemima prilikom razmjene ratnih zarobljenika.
Na suđenju za zločine počinjene na teritoriji općine Hadžići, vojni vještak Odbrane je rekao da su razoružani muškarci srpske nacionalnosti s područja Pazarića i Tarčina predstavljali opasnost jer je bila “razvijena špijunska služba”.