Odbrana Zorana Ilića ocijenila je da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije dokazalo da je optuženi učestvovao u prisilnom nestanku grupe muškaraca u rogatičkom naselju Rudo 19. juna 1992.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je da Zoran i Radenko Ilić budu osuđeni za prisilni nestanak 16 muškaraca iz naselja Rudo u Rogatici 19. juna 1992. godine.
Na suđenju za zločine na području Rogatice, vještak medicinske struke, kojeg je angažovala Odbrana, izjavio je da jedan svjedok Optužbe nije sposoban dati validne iskaze.
Svjedočeći u svoju korist, Radenko Ilić, optužen za zločine na području Rogatice, izjavio je da nije imao nikakve veze sa dešavanjima u naselju Rudo od 19. juna 1992. godine i da je tada bio na drugom mjestu.
Na suđenju za zločine počinjene na području Rogatice, pet svjedoka Odbrane je kazalo da je Radenko Ilić bio u selu Kosovo cijelog dana tokom vojne akcije na Rudo, te da su prve informacije o akciji saznali od bezbjednjaka koji im je saopćio da je poginulo 11 boraca.
Na suđenju za zločine počinjene u Rogatici, svjedok Odbrane je izjavio da je Zoran Ilić, kojeg je 1992. viđao u pekari, ličio na brata Dragana, kao i da 19. juna 1992. nije vidio Radenka Ilića.
Na suđenju za zločine počinjene u Rogatici, svjedoci Odbrane izjavili su da je optuženi Zoran Ilić radio u pekari i da se tu nalazio i kada je bila akcija 19. juna 1992. godine.
Na suđenju za zločine počinjene u Rogatici, svjedoci Odbrane izjavili su da 19. juna 1992. nisu vidjeli Zorana kao ni Radenka Ilića u akciji u naselju Rudo, kao ni kod kuće Miroslava Jovičića, gdje su dovedeni bošnjački civili.