Čitanjem optužnice i uvodnom riječi Tužilaštva BiH, pred Državnim sudom počelo je suđenje Sretku Paviću za ubistva pet civila počinjena u julu 1992. godine u Rizvanovićima kod Prijedora.
Pred Apelacionim vijećem Suda Bosne i Hercegovine, zatraženo je da presuda Milanu Gavriloviću kojom je oslobođen optužbi za ratni zločin počinjen u Prijedoru bude poništena i da mu se ponovo sudi, dok njegova Odbrana smatra da su “pravilno ocijenjeni dokazi i djela”.
Septembarska emisija, koja je u cjelosti posvećena zločinima počinjenim u Prijedoru, pogledajte ispovjesti četiri osobe koje su preživjele stravične egzekucije.
Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Tužilaštva BiH kazala je da je za ubistvo oca saznala od majke, koja joj je tokom zatočenja u Trnopolju rekla da su joj oca ubile komšije Srbi.
Bivši šef smjene straže u logoru Omarska Momčilo Gruban tvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću da su on i policajci kojima je komandovao nastojali da pomognu stotinama zatočenih Muslimana “što su više mogli, u okviru svojih ovlašćenja”.
Zaštićeni svjedok Odbrane KW-426 kazao je na suđenju Radovanu Karadžiću da su zločine u logorima za Bošnjake i Hrvate u Prijedoru 1992. počinile “paravojne formacije koje policija nije bila u stanju spriječiti ni suprotstaviti im se”.
U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Mićo Stanišić tvrdio je da za pritvoreničke logore za Bošnjake i Hrvate u ljeto 1992. nije bila odgovorna policija, već Vojska Republike Srpske (VRS) i opštinski krizni štabovi.
Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, svjedok Boško Mandić je kazao da “nijedan organ vlasti nije organizovao niti podstakao uklanjanje nesrba iz Prijedora”.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši policijski čuvar u logoru Omarska Miroslav Kvočka tvrdio je da srpski policajci u ljeto 1992. nisu ugrožavali hiljade Muslimana i Hrvata zatočenih u ovom objektu.
Na suđenju Radovanu Karadžiću, Željko Mejakić je izjavio da su zločine u logoru Omarska kod Prijedora u ljeto 1992. počinili pripadnici “paravojnih i kriminalnih grupa”, ali da su to bili “pojedinačni” slučajevi koji nisu bili planirani.