Članak

Vojska odgovorna za logore

4. Februara 2014.00:00
U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Mićo Stanišić tvrdio je da za pritvoreničke logore za Bošnjake i Hrvate u ljeto 1992. nije bila odgovorna policija, već Vojska Republike Srpske (VRS) i opštinski krizni štabovi.

This post is also available in: English

Na pitanje zašto nikada nije naredio da ti logori budu raspušteni, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS) Stanišić je odgovorio: “Zato što nijedan nije formiran mojom odlukom… Onaj ko je formirao, morao je i da raspusti.” 

Svjedok je precizirao da su to bili VRS i krizni štabovi, dodavši da se “Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) od toga odvojilo, po mom nalogu”.

Stanišić je tvrdio da je prva detaljna saznanja o tome da je u logorima “bilo problema” dobio tek sredinom jula 1992. godine, poslije čega je preduzeo mjere za “eliminisanje tih centara i divljih logora”. On je dodao i da je više puta naredio da policajci, koji su bili u obezbjeđenju logora, “nemaju ništa sa zarobljenicima”, te da prema njima postupaju po zakonu.

“Rezultat svih ovih pritisaka bilo je raspuštanje logora”, kazao je Stanišić.

Prošle godine Haški tribunal je Stanišića nepravosnažno osudio na 22 godine zatvora zbog progona, ubistava i drugih zločina počinjenih 1992. nad nesrpskim stanovništvom, uključujući i zlodjela u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje kod Prijedora.

Optužnica tereti Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta VRS-a, za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH. Prijedor je jedna od sedam opština u kojima je taj progon, po optužnici, imao razmjere genocida. Karadžiću se sudi i za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. 

Tužioci su Stanišiću predočili depešu koju mu je u julu 1992. uputio šef banjalučke policije Stojan Župljanin, u kojoj se navodi da među velikim brojem uhapšenih Bošnjaka ima “mnogo onih koji nisu bezbjednosno interesantni i koji se mogu tretirati kao taoci”, a koje “obezbjeđuje rezervna i regularna policija”.

Stanišić je, međutim, tvrdio da je Župljanin depešom poručio da se pritvorenici “ne mogu tretirati kao taoci”. Župljanina je Tribunal osudio na 22 godine zatvora, zbog istih zločina kao i Stanišića.

Svjedok nije negirao i da je u policijskim jedinicama bilo i “lopova i kriminalaca”, ali je kazao da je to bila posljedica nekontrolisanog prijema u rezervni sastav, za šta su bili odgovorni opštinski krizni štabovi. 

“U početku, tokom stvaranja MUP-a, bilo je svega i svačega… zato smo morali i da čistimo zatečeno”, rekao je Stanišić. 

Na pitanje da li su ti rezervni policajci, kriminalci, bili korišćeni za nasilno sabiranje i pomjeranje nesrpskog stanovništva, Stanišić je odgovorio da je toga “vjerovatno bilo”, ali da on, “u tom momentu, to nije znao”. 

Haško tužilaštvo će unakrsno ispitivanje Stanišića okončati u srijedu, 5. februara.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English