Svjedok Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine u Orašju izjavio da je kao zatvorenik vođen na kopanje rovova i tranšea te da je tom prilikom dva puta ranjavan.
Na suđenju Slavku Milovanoviću za zločine počinjene kod Srebrenice, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio da je čuo da je selo Rešagići spaljeno u maju 1992. godine.
Vještak Tužilaštva BiH je na suđenju za zločine u brčanskom selu Bukvik rekao da je optuženi Mensur Đakić posmatrao ubistvo tri ranjena lica srpske nacionalnosti, propustivši da kazni i sankcioniše izvršioce ubistva.
Na suđenju za seksualno zlostavljanje počinjeno u Foči u ljeto 1992. godine, svjedok Državnog tužilaštva izjavio je da se optuženi nije nalazio u stanu u zgradi “Lepa Brena” kada je on doveo S-4 i još jednu djevojku.
Na suđenju za zločine počinjene 1992. na području Prijedora, optuženi Darko Mrđa je, svjedočeći u svoju korist, kazao je kako je Saida Sadića predao vojnoj policiji, te da ga niko iz Interventnog voda nije maltretirao.
Sud BiH izreći će 18. septembra presudu Minetu Akeljiću, Šabanu Haskiću, Senadu Bilalu, Hazimu Patkoviću i Šemsudinu Đeliloviću, optuženima za zločine počinjene na području Viteza.
Sud BiH je zbog nedostatka dokaza nepravosnažno oslobodio Radeta Vlasenka, Dragu Končara i Milana Krupljanina, koje optužnica Državnog tužilaštva tereti da su u junu 1992. godine počinili zločine u Kozarcu kod Prijedora.
Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, Odbrane Senada Bilala i Hazima Patkovića su u završnim riječima istakle da Tužilaštvo BiH nije dokazalo navode optužnice te zatražile oslobađajuću presudu za svoje branjenike.
Na suđenju za zločine počinjene u Orašju, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da su Srbi koji su 1992. godine bili u izolaciji u Srednjoškolskom centru, tu smješteni radi vlastite sigurnosti.
Svjedok Odbrane Srećka Aćimovića kazao je na suđenju za genocid u Srebrenici da mu je osoba koja se predstavila kao haški istražitelj nudila novac za izjavu kojom optužuje Aćimovića za strijeljanja u Kozluku počinjena u julu 1995. godine.