Na suđenju za zločine počinjene u Janji kod Bijeljine, svjedok Odbrane Milana Đokića je dao svoj iskaz, ali njegov sadržaj nije dozvoljeno objavljivati u medijima.

Svjedok Odbrane ispričao je da je u Janji ostao do zime 1994. godine te da se tokom tog perioda družio sa optuženim Milanom Đokićem u kojeg je imao povjerenja.

Na suđenju za zločine počinjene na području Janje, svjedoci Odbrane Milana Đokića su naveli da komandir staničnog odjeljenja milicije ne može davati naredbe službenicima Policijske stanice Bijeljina.

Svjedoci Odbrane Milana Đokića ustvrdili su da Stanično odjeljenje milicije u Janji nije imalo zamjenika komandira.

Svjedok Odbrane Milana Đokića je izjavio da početkom rata bijeljinska policija nije učestvovala u borbenim dejstvima i dodao da, po formaciji, funkcija zamjenika komandira staničnog odjeljenja policije ne postoji.

Na suđenju za zločine u Janji, svjedok Odbrane Milana Đokića je ispričao kako je krajem marta 1992. došlo do incidenata kod kafića u Bijeljini, nakon čega su građani tražili da im se preda oružje namijenjeno za rezervni sastav policije.

Svjedok Odbrane Milana Đokića izjavio je da je u policijskom odjeljenju u Janji uredno vodio evidenciju o svemu i da nikad nije dobio neku nezakonitu naredbu.

Na suđenju za zločine počinjene u Janji, Tužilaštvo je pročitalo iskaz iz istrage u kojem je svjedok naveo da je 1993. više puta odveden u stanicu milicije u ovom mjestu, gdje ga je Brane Trišić više puta udarao željeznom šipkom.

Na suđenju za zločine u Janji, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uložilo je istraživački izvještaj vještaka Christiana Axboe Nielsena iz 2004. godine, za koji je sam autor rekao da ga je kasnije dopunio, te izrazio žaljenje što se na današnjem ročištu raspravlja o “prvoj verziji tog vještačenja”.

Državno tužilaštvo je među materijalnim dokazima na suđenju za zločine u Janji uložilo spiskove radnika koji su bili angažovani u stanici milicije tokom 1992. i 1993.