Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je izjavio da je pretučen u tri navrata, nakon zarobljavanja pripadnika kolone Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine.

U nastavku suđenja za zločine na području Nevesinja i Mostara, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je da je porodicu posljednji put vidio u maju 1992. godine i da je nakon rata našao posmrtne ostatke oca i dva brata, dok za tijelom majke još uvijek traga.

Na suđenju za zločine počinjene na području Orašja, svjedok Odbrane izjavio je da je jedinicama Vojne policije od maja 1992. komandovala Hrvatska vojska, koja se pitala i za odvođenje zarobljenika na kopanje tranšea.

Na suđenju za zloupotrebe prilikom nabavke respiratora, Odbrana Fadila Novalića je u završnoj riječi istakla da je optuženi činio sve da suzbije posljedice pandemije, a da je Tužilaštvo pokazalo nepoznavanje funkcionisanja institucija.

Na suđenju u predmetu “Profit”, gdje je optuženo više osoba za organizovanje grupe koja je na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka, Odbrane su osporile nekoliko materijalnih dokaza Tužilaštva Kantona Sarajevo iako je ranije postignuta saglasnost da se radi o nespornim dokazima.

Na suđenju za zločine počinjene u Vlasenici, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio da je maltretiran tokom boravka u sudu ili zatvoru, a da je dolazio i Goran Garić, koji je također tukao zatvorenike.

Dokumenti Državnog tužilaštva, u koje je Detektor imao uvid, otkrivaju kako su tužioci donosili odluke i stvarali praksu, iako nisu podigli nijednu optužnicu godinu i po od zabrane negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.

U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Odbrane Almira Sarajlića ispričao je da je na dan akcije na Križančevo selo vidio optuženog ispred saniteta u Počulici, ali da nije bio ranjen.

Na suđenju Peri Radiću i ostalima, koji se terete za zločine počinjene na području Zvornika, svjedokinja Državnog tužilaštva je opisala zadnji susret s bratom i ocem, čije je posmrtne ostatke poslije rata pronašla u masovnoj grobnici.

U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Gradiške 1992. godine, vještak medicinske struke govorio je o nalazima obdukcije deset tijela pronađenih u masovnoj grobnici u Turjaku.